By Melani Tonić (15) iz Schlierena primjetili smo zbog posljednja dva konjička natjecanja održana u Švicarskoj, a posebno zbog nastupa na CSI Chevenez koji je jedan od najpoznatijih turnira talentiranih mladih jahača do 25 godina u Europi. Zanimalo nas je kako se zaljubila u jahanje, koji su sve izazovi tog sporta te kako vidi svoju sportsku karijeru u budućnosti.
Hrvati.ch: Primijetili smo te posebno zbog dva posljednja konjička nastupa u Švicarskoj – kakvi su dojmovi s tih nastupa?
Melani Tonić: Na predzadnjem turniru sam s našim mladim konjem Dialidom prvi puta osvojila 11. i 9. mjesto u konkurenciji od 70 startera, i plasirala se u 30 posto najboljih jahača u utrci, što je jako važno za skupljanje bodova. Na zadnjem sam turniru, pak, u prvoj rundi napravila jednu grešku, a u drugoj završila na stvarno dobrom – šestom mjestu.
Hrvati.ch: Tvoj konj zove se Dialido – kako si došla na ideju za to ime?
Melani Tonić: Dialido, dolazi od Diacontinus, što znači vrhunski pastuh – imena se nasljeđuju prema očevoj liniji. No, međutim, bivši trener Roger Umnus je dao konju ime Baby jer je bio najmlađi u štali, i tako ga i mi dalje zovemo.
Hrvati.ch: Koliko dugo ga jašeš i koliko ste povezani?
Melani Tonić: Dialida smo kupili kada je bio star četiri godine, 2022., i to je moj prvi mladi konj. A povezani smo toliko da me nekad samo baci sa sebe 😉. ‘Beba’ se od početka ponaša kao pastuh, pravi je Mustang… Polako smo se priviknuli jedan na drugoga, s čime dolaze i dobri rezultati. Morali smo početi skroz od početka, sve smo zajedno prolazili i učili, od čišćenja, ulaska u prikolicu, pa do prvih skokova. Na Dialidovom prvom turniru nisam ga jahala ja, nego profesionalac Timo Heiniger. Nakon toga sam i nekoliko mjeseci uzimala treninge kod njega i trenirala na svim mladim konjima kako bi se navikla na njih. Potom sam počela biti sve samostalnija, a samim time se i više povezivati s Babyjem – kao i on sa mnom. Razumijemo se – on mene i ja njega kada jedan od drugoga nešto tražimo. Nakon prvih uspješnih turnira već sada vidim mogućnosti koje bi on imati, kao i njegov otac koji je se natjecao na velikim GP turnirima, skakao 160 cm i pobjeđivao.
Hrvati.ch: Kada si se zaljubila u jahanje?
Melani Tonić: Kod prve trenerice Mirjane na jahalištu kod Maksimira. Počela sam jahati tamo i sjećam se svog bijelog konja – Roberta.
Hrvati.ch: Kakvi su ti ciljevi za dalje?
Melani Tonić: Željela bi pobijediti na svim hrvatskim prvenstvima, biti među najboljima na švicarskom Young Mastersu, biti među najboljima u Chevennezu, upasti u nacionalni kadar…Međutim, prvenstveno si moram pronaći konja s kojim mogu ići na visine od 145 pošto je Dialido još premlad.
Hrvati.ch: Koje natjecanje ti je ostalo najviše u sjećanju?
Melani Tonić: Bili smo na hrvatskom prvenstvu s iznajmljenim konjem. Prvi dan sam primijetila tog doista ogromnog konja i odmah na prvom skoku pala kao kruška s njega. Nisam očekivala da toliko može skočiti. Već drugi dan nam je išlo bolje, a treći sam s njim osvojila srebrnu medalju i mjesto vice prvakinje za kadete te zlatnu medalju u ekipnom Državnom prvenstvu Hrvatske.
Hrvati.ch: Tko ti je najveća podrška u bavljenju ovim zahtjevnim sportom?
Melani Tonić: Mama, Tata, Zvjezdana i Lana (koja blizu mene stanuje i prati na turnire kao pomoćnik), a ponekad i brat Manuel. Oni su stalno uz mene. U Hrvatskoj imam i veliku podršku iz sela Oporovec – od tamo me prate baka Slava, baka Đurđa, deda Željko, Teta Liza, bratić Ivan itd.
Hrvati.ch: U čemu najviše uživaš dok jašeš – jesu li to natjecanja ili nešto drugo?
Melani Tonić: Iako je jahanje težak sport, mene zapravo jako opušta i jedino na konju imam mira od svega drugoga. Volim ih usmjeravati i na neki način se boriti s njima dok ne krenu slijediti moje naredbe. Mi sportaši znamo da je ponekad potrebno samo prekinuti trening i otići u laganu šetnju, jer i konji imaju loše dane. Međutim, natjecanja su trenuci puni adrenalina i moramo pokazati sve što smo trenirali i u što smo ulagali trud. To je prava umjetnost i tada treba biti koncentriran na trenutak i pokazati se u najboljem svjetlu.
Hrvati.ch: Osim jahanja, koje druge interese imaš?
Melani Tonić: Volim aktivnosti poput StarStabla, crtanja, kreiranja različitih stvari i hobby horsinga. Inače, velika sam ljubiteljica životinja, pa svoje slobodno vrijeme često provodim s papigom Polly i psom Junom.
Hrvati.ch: Kako si povezana s Hrvatskom?
Melani Tonić: Čitava mi je obitelj u Hrvatskoj, obožavam ići na ljetovanje te idem na gotovo sve turnire. Tamo je i trenerica koja me priprema za natjecanja u Hrvatskoj – Tamara Pađen te predsjednik Konjičkog društva Zagreb – Marko Ulaga koji je uvijek velika podrška.
O cijeloj Melaninoj sportskoj karijeri razgovarali smo i s ocem Robertom.
Hrvati.ch: Jahanje zahtijeva veliku posvećenost i kao sport velika ulaganja i spremnost – kako se vi kao roditelji s time nosite?
Robert Tonić: Na početku uopće nismo razmišljali o tome koliko je potrebno i našeg vremena, a i ulaganja u taj sport. Malo po malo smo se sve više morali priključiti tom sportu i podržavati Melani na svakom koraku. I kako je ona postajala sve bolja i ulagala puno truda, tako daš još više sebe, i više ulažeš, kako to i mora biti u zdravom sportu. Sada, nakon tri godine, došli smo do toga da više nije dosta što mi sami možemo uložiti i što se tiče vremena, ali i novca. Sada, kao kod svih velikih sportaša, trebamo podršku sponzora kako bi i rezultati bili bolji. Još uvijek ih nemamo, ali vjerujemo u Melanin talent i kako će biti zapažena.
Hrvati.ch: Koji je Melanin najbolji rezultat?
Robert Tonić: Prvu zlatnu medalju osvojila je na turniru u Zagrebu. Jako puno nam je to značilo, zlato među svojim ljudima.
Hrvati.ch: Kakav je život u Švicarskoj vaše obitelji, gdje živite?
Robert Tonić: Jako dugo živimo Schlierenu, u gradiću blizu Zuricha, imamo kuću s vrtom i zadovoljni smo – ja sam tu rođen, a moja supruga Željka je došla 2004. godine, djeca su nam rođena u istoj bolnici kao ja prije 51 godine. Ipak, nije uvijek lako i jednostavno. Ustajemo rano, imamo poslovne obveze, a nakon posla s Melani idemo na trening koji zna trajati i do 22 ili 23 sata. I tako gotovo svaki dan.
Hrvati.ch: Jeste li povezani s hrvatskom zajednicom u Švicarskoj?
Robert Tonić: Naravno! Moj otac je osnovao i igrao za NK Croatia ZH kada je 70-ih došao u Švicarsku, pa sam ja tako kroz nogomet ostao povezan s cijelom našom zajednicom. Svi mi stari Hrvati se poznamo, a ja sam imao sreće da sam kao klinac bio i dosta dobar igrač, pa sam već tada igrao sa seniorima koji danas imaju unuke, a moj sin s njima igra. I to je zapravo ono što želimo objasniti i našoj djeci – koliko je važno imati svoje ljude oko sebe i koliko je važno čuvati takve veze u Švicarskoj.
Hrvati.ch: Kako vidite daljnji razvoj Melanine karijere?
Robert Tonić: Na jahanje smo prvenstveno gledali kao na sport koji pomaže djeci u motorici, razvoju, sklapanju prijateljstava tijekom djetinjstva. Međutim, Melani toliko ljubavi daje tom sportu, a dobili smo i pozitivne ocjene od stručnjaka koji vide njezin talent. Sada znamo da je njen san biti velika sportašica i jednog dana imati veliku farmu u Hrvatskoj. Mi je u tome možemo samo podržati, a ključna će biti ulaganja sponzora. Konkurencija u Švicarskoj u ovom sportu je vrlo jaka, i ono čemu se zapravo nadamo da će znanjem i s puno marljivog rada, moći postići značajnije rezultate u Hrvatskoj.
Hrvati.ch: Koji su planovi za iduću godinu za turnire itd?
Robert Tonić: U idućoj godini planiramo sudjelovanje na Državnom prvenstvu u Hrvatskoj i u svim kategorijama te na Prvenstvo grada Zagreba. Također, u Švicarskoj je Melani upala u mladi regionalni kadar, morat ćemo potvrditi status na nekoliko velikih švicarskih turnira. Prije nekoliko tjedana Melani je sudjelovala na Chevannezu, jednom od njjačih turnira za mlade jahače do 25 godina. To je bilo veliko iskustvo. Planiramo našeg mladog konja iduće godine pokazati na nekim jačim turnirima u višim kategorijama te se možda nađe neki sponzor koji bi je pratio na nastupima u višim kategorijama.
FOTO: Privatna arhiva obitelji Tonić
