By Trideset i deveti Rumeni list održan je u Einsiedelnu u subotu 26. rujna 2015. i okupio je više tisuća mladih hrvatskih vjernika iz svih dijelova Švicarske; iz udaljenog Wallisa, brdovitog Davosa, Ženeve, a velika grupa iz Ticina došla je autobusom. Kako je to inače tradicija, za ovaj godišnji susret hrvatske katoličke mladeži u Švicarskoj, redovito se poziva nekog uglednog gosta iz domovine.
Ove je godine gostovao dr. fra Ante Vučković, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu. On je u velikoj samostanskoj dvorani održao predavanje na temu: Grabežljivo vrijeme i punina života.
Predavača je kratko predstavio fra Šimun Šito Ćorić, a nakon nekoliko riječi o svom rodnom Sinju, Alci i Gospi sinjskoj, Vučković je svoje predavanje započeo slikom kojom se služio i Isus – čuvajte se lažnih proroka što vam dolaze u ovčjem runu, a unutra su grabežljivi vuci.
– Gdje je u našem svijetu grabež? Postoji grabež cijele kugle zemaljske, planeta, uništavamo zemlju na kojoj živimo, postali smo grabežljivi vuci za zemlju na kojoj živimo – rekao je, citirajući i papu Franju i nastavio: – Postoji grabež za tuđim zemljama, tuđim kućama (aktualna politička situacija).
– Postoji grabež u obiteljima –, rekao je Vučković i naveo primjer kako samo jedan ovisnik može isčupati snagu svih članova obitelji.
– Postoji grabež lijepog lica koje krade vrijeme; internet, televizija, smartphone, sve je to vrijeme koje nam je ukradeno! –, rekao je Vučković i naglasio kako od te «bolesti» nisu imuni ni svećenici.
Vučković navodi kako roditelji često imaju silni strah za mlade ljude. – Iz tog straha hoće sve najbolje i hoće to u ime Božje. Tada se može lako dogoditi da se taj strah prenese na mlade, ali da mladi skopčaju: on ne razumije život, on ima strah, ja ne želim živjeti u strahu. On govori o Bogu i ja mislim da je njegov Bog isti kao i on. Tada mladi odbace i roditelje i Boga. I ostanu sami – izloženi grabeži.
Ako čovjek hoće imati kontakt s izvorom punine života, mora otkriti put do Boga. Kako? Što je potrebno za puni život? Govoreći o tome, predavač je to usporedio s gradnjom kuće. Mladi su u prednosti jer počinju kuću iz početka i rade je prema svojim potrebama, mogu je izgraditi na čvrstim temeljima. Odrasli moraju rušiti, nadograđivati, renovirati….
Ako pojedinac želi imati dobar život, puninu života, mora imati odgovor na tri pitanja: Odakle sam, tko sam i kamo idem? To prije svega znači, biti svjestan da su me roditelji dobili kao dar Božji (a ne «napravili», kako se često govori u našem narodu) i da nisu znali kakav ću biti. Tko sam ja, koji su moji talenti koje su nadarenosti? U kojem odnosu ja živim? Ljudi žive u mreži odnosa, a odnos s nevidljivim Bogom je preduvjet za puninu života.
Kamo idem? Koji je moj zadatak, što hoće Bog od mene? Ako čovjek želi znati što Bog misli o njemu, mora naći vremena za taj odnos. Osluhnuti što Bog misli o njemu.
Vučković u svom predavanju dalje navodi kako je moć osjećaja još jedno važno obilježje punine života. Imati sposobnost osjećaja, razlikovati osjećaje; radost od tuge, zavist od ljubomore, a za sućut je rekao da je to ulaz u odnos s Bogom: – Nemoguće je imati dobar odnos s Bogom ako nemam sućuti s ljudima koji pate.
Po završetku predavanje mladi su imali prigodu za ispovijed i duhovne razgovore. Penjući se u uz Kalvariju vjernici svih hrvatskih misija čitali su razmatranja Kristova križnog puta, u koji je autor Ivan Bodrožić (Split) utkao sve nedaće koje je hrvatski narod prošao kroz povijest (četrnaest postaja za četrnaest stoljeća kršćanstva).
Svečano euharistijsko slavlje u prekrasnoj Gospinoj bazilici započelo je pjesmom mladih iz više misija, okupljenih u zboru kojem je ravnala Dragica Bošnjak. Fra Mićo Pinjuh, nacionalni koordinator HKM u Švicarskoj, u svom je pozdravnom govoru napomenuo: – Iako su razlozi i nakane i potrebe, koji su nas ponukali na večerašnji duhovni izbor, različiti, jedna nam je, duboko sam uvjeren, zajednička – potreba za predahom, za odmakom od dnevnih briga i problema, koji nam nerijetko oduzimaju i ozbiljno ugrožavaju životnu radost i sam životni smisao.
Govoreći u propovjedi o usporedbi «malih» i «velikih» ljudi, fra Ante Vučković je rekao kako veliki ljudi imaju širok pogled i ne smeta ih tuđa nadarenost, ne smeta im što drugi dobro rade: – Sitni ljudi sami znaju vrlo malo i smeta im ako netko iskače iz njihovih granica. Sitni ljudi velike stavri čine malim, veliki ljude male stvari čine velikim.
– Veliki ljudi vide veličinu u svakom čovjeku – rekao je Vučković – i otkrivaju da je moguće otvoriti oči i vidjeti kako je Bog prisutan posvuda gdje ljudi na dobar način rade dobre stvari.
Naravno da ovakav jedan susret iziskuje nesebičnu pomoć velikog broja ljudi. Njima se na kraju mise zahvalio fra Mićo Pinjuh, a posebno gostu iz domovine, rekavši da su predavanje i propovijed bili prava – duhovna gozba. Mlade je pozvao u dvoranu Dorfzentrum, spomenuvši da su odredili tek simboličnu cijenu ulaznica i time omogućili svima zajedničko druženje uz glazbu.
Zabavni program u dvorani premašio je sva očekivanja. Iako nije gostovalo neko «zvučno» estradno ime iz domovine, već domaća grupa Mirakul iz Züricha, dvorana je bila lijepo ispunjena, a štimung odličan. Uz klasične hrvatske hitove glazbenici su uspjeli sa stolica podignuti gotovo sve goste. Najbolje ćete to doživjeti ako pogledate priloženi film i foto-galeriju.
U filmu (33 min) možete pogledati dijelove predavanja, razmišljanja Križnog puta te dijelove svečane mise u bazilici s isječcima iz propovijedi. Završnicu filma sačinjava nekoliko pjesama sa zabave u Dorfzentrumu.
Video: Rumeni list, Einsiedeln 2015.
{gallery}stories/foto/drustvo/misije/rumeni_list_2015/{/gallery}
