By Svjetski poznati i traženi karizmatski svećenik P. James Manjacakl iz Indije jest trenutno traženo ime na našem molitvenom obzorju. Dovoljno je vidjeti njegove Internet stranice pa da se uvjerimo kako do njega i nije baš tako lako doći. Toga se držao i fra Vladimir Vlado Ereš, voditelj Hrvatske katoličke misije u St. Gallenu, u Švicarskoj.
Već odavno rezervirani termin za ovaj susret u njegovoj zajednici izazivao je sve veću tremu ali i zanosno isčekivanje. Naime vjerni narod ove misije bio je silno oduševljen kad je saznao da će pater James doći i održati seminar na ovim prostorima. Posebno je fra Vlado ponosan jer je prvi od svih misionara i voditelja Hrvatskih katoličkih misija u svijetu organizirao ovaj molitveni susret.
Bilo je potrebno tražiti veliku dvoranu jer su sve crkve na ovim prostorima premale da prime sve vjerničko mnoštvo koje je željelo prisustvovati. Tako da je preko prijatelja rezervirana velika „ledena dvorana“ u gradu Rapperswilu, na jugu misije, koja može primiti i preko 7000 posjetitelja. Obilne pripreme vrijednih i vjernih misijskih suradnika u rukama misijske koordinatorice Franjice Kos bile su vrlo važna karika uspjeha ovako velikog pothvata. Naime, ovo je u povijesti misije možda i najveći „zalogaj“ u organizaciji jednog ovako velikog susreta. Misijski su suradnici i ovoga puta pokazali da su spremni na svaku vrstu aktivnosti. Hvala im. Puna četiri (4) dana trajao je ovaj molitveni seminar.
Kako to donijeti a da čitatelj mogne shvatiti; kako to opisati a da vi, koji čitate ove retke, možete dobiti dojam o njegovu tijeku. Ima momenata i susreta koje je teško opisivati, izreći, prenijeti…Posebno ovakve vrste…Tome treba jednostavno prisustvovati… To su potvrdili mnogi prisutni, posebno muške osobe. Prekrasna dekoracija pozornice…“Ja sam s vama…“ poznata Isusova rečenica, križ, Gospin kip oko njega puno cvijeća, sve u bijelom bila je lijepa zamisao s. Ivanke, misijske suradnice, davalo je molitveni ugodjaj jedne molitvene sredine iako se radilo o običnoj sportskoj hokejaškoj dvorani.
P. James i prvi dan programa. Četvrtak. Donji dio dvorane ispunjen s narodom. Taj svjetski propovjednik tu, na dohvatu ruke i osobne želje. Taj Božji i Isusov „posebni“ prijatelj donosi i prenosi Njegovu poruku, moli molitve koje donose zdravlje duše i tijela, promjenu vlastitog života, drugačiji pogled na čitanje Biblije i drugih pobožnih molitava, molenja i njegovanja naših svakodnevnih pobožnosti, koje vjerni puk čini, ali sada otkriva kako bi se moglo i drugačije; sa još više žara i pobožnosti…Sa svih strana, iz okolnih misija Švicarske, pa čak i Njemačke, Austrije a neki su „potegli“ i iz Hrvatske; Vinkovci, Zadar…i nikome nije dugo, dosadno i teško…A. Zelić, stavio na raspolaganje svoj autobus da prevozi sve koji žele iz udaljenih krajeva ovo misije, kako bi svi mogli, koji žele biti prisutni. Sluša se, moli se, plače se, veseli se. Pobožni nagovori, razgovori, molitve, svjedočanstva…puno je to za vjernika koji je navikao na svakodnevne probleme, težak osobni život, radni dan, posebno za roditelje čija djeca neće kako bi oni željeli, „borbu“ sa sobom i sa svojom vjerom i sa svojim Bogom… Sve se to donese sa sobom u želji i nadi; da Gospodin Bog preko ovog Njegova propovjednika skine sa teških životnih ramena svakog vjernika…
P. James iz dubine duše i svoje pobožnosti moli, kori, opominje, vapi… Naglašava: Isus liječi a ne ja…ja sam samo jedan obični Njegov svećenik.. a On je Onaj koji ti daje sve te milosti… koji te obraća, liječi, pomaže… On je onaj koji preokreće tvoj život, koji ti daje milost da spoznaš svoju prošlost i da uređuješ svoju budućnost…on ti pomaže da „imaš kontrolu“ nad svojim slabostima, te ich preokrećeš u svoje vrline… On ti pokazuje kojim putem krenuti, čega se čuvati, kako sa sobom i drugima bolju komunikaciju ljubavi imati… Mnogi izlaze svake večeri i svjedoče o ozdravljenjima, obraćenjima i promjenama..Mnogi izlaze na pozornicu i kažu kako im je bolje… Tako Marija iz Züricha veli kako joj se od danas mijenja život i ponađanje…gospodin od St. Gallena dodaje kako je do sada imao teških bolova u kičmi, a sada se osjeća sasvim dobro… Jedna gospodja čak pokazuje kako nije mogla rukama ništa a sada svima svjedoči kako s njima može raditi prave tjelovježbe… Mnogi su oduševljeni. Vide se suze u dvorani… Pljesak svima i patru Jamesu. On ne da da se njemu plješće nego ISUSU… Naglašava nekoliko puta: Ne meni,nego Isusu…
Zbor s. Ivanke Darojković, misijske suradnice sva četiri dana bio je spona između naroda i oltara. Pjevali su sve ono što je Pater James želio a što je i narod tražio. Najviše pjesama pjevali su Mariji i Duhu Svetom. U nedjelju je tamburaški sastav iz St. Gallena predvodio pjevane dijelove sv. Mise, što je malo neobično ali u misiji St. Gallen uobičajeno. Pod ravnanjem dr. A. Krčmara i uz potporu pjevačkog zbora sv se dojmilo još pobožnije i uzvišenije.
Subota i nedjelja bili su posebno svečani. Tribine i dvorana puni. Posebno oduševljenje među narodom. Sa svih strana Švicarske, Njemačke i Austrije ima vjernika. Započinjemo sa svjedočanstvima: Nekoliko osoba pokazuje svoje promjene. Jedna majka kaže kako joj je sin ozdravio od astme, Ružici iz Züricha uzbuđeno i radosno kaže kako se oslobodila od straha, jedna majka sva u suzama svjedoči kako je bila sumnjičava u svemu ovome i kaže da se sada svega toga oslobodila. Mladi čovjek iz Tićina govori o svojim pomacima u dobru…itd…itd..
Svečana sv. Misa koju je svaki dan predvodio voditelj Hrvatske kat. Misije fra Vlado Ereš, bila je pobožna i svečana. Pjevalo se i molilo, vapilo i zazivalo. Ne gleda se na vrijeme, ipak smo mi svaki dan bilo po 7 sati zajedno…
Nedjelja uvečer bila je dirljiva. Svemu lijepomu brzo dodje kraj pa tako i ovom seminaru. Pater James je zbilja Božja osoba na ovoj zemlji sa posebnom karizmom molitve…Pun je molitve i neke posebne Božje energije u sebi iako mu kroz njegov život i nije baš sve teklo lako. Na ovim švicarskim prostorima ostavio je puno dobra medju svojim hrvatskim prijateljima koji ga, kako kaže, gdje god boravi dočikaju sa posebnim sipmatijama i ljubavi. Dvije djevojke iz Zagreba, Aleksandra i Andrea, spretno i umješno su prevodile njegove riječi i smisao. Cijela misijska zajednica maksimalno je uložila truda u uspje ovog svojevrsnog pothvata. A odgovorni za dvoranu su s puno ljubavi ponudili ove prostore i za dogodine. I na koncu što još reći Hvala Bogu za sve ove dane…milosti i zajedništva. Hvala mu za prelijepo vrijeme i raspoloženje; molitvu i usluge. Putovi Bžji na ovoj zemlji su različiti; možda je i ovo jedan od njih… Hvala mu…
VE
