Neka i ovo ostane zabilježeno, možda će nekoga zanimati. Nedavno je objavljen novi spot Samostalne demokratske srpske stranke, u sklopu kampanje za europarlamentarne izbore, a u njemu je SDSS angažirao Miroslava Ćiru Blaževića. Ta je gesta našeg proslavljenog trenera odmah izazvala buru “domoljubnih” medija, a neki su otišli toliko daleko da su objavili i njegovu osmrtnicu. Sjećam se da je slične probleme doživio je i veliki Novak Đoković kad je pozivao pozivao svoje da navijaju za kockaste.
Zanimljivo je kako je Ćiro posebno žestoko napadan u iseljeništvu, posebno preko društvenih mreža. Odjednomo su svi zaboravili njegove zasluge devedesetih, a posebno broncu u Francuskoj 1998. godine.
Igrom slučaja, te sam godine, zaposlen u jednoj reklamnoj agenciji u Zürichu, oblikovao FIFA-inu diplomu, koja je Ćiri uručena nakon grandiozne pobjede nad Nizozemskom. Iste godine sam naslikao i jedan poznati akvarel, Hrvaticu s trobojnicom. Ćiri sam nekoliko godina kasnije poklonio i tu fotografiju s diplomom te desetak reprodukcija moje Hrvatice. Kasnije sam mu poklonio i mali akvarel grada Schaffhausena. Gostovao je kao trener Xamaxa u našem gradu.
Sve je to naš dragi Ćiro s velikom zahvalnošću primio te velikodušno počastio nas nekoliko koji smo s njim ostali u dugom i srčanom razgovoru. Naslušali smo se njegovih uspomena i nauživali njegovih “očinskih” savjeta. – Sine, slušaj još i ovo…
Vidjeli smo se još nekoliko puta, gotovo uvijek na mjestima gdje se susreće “domovinska i iseljena Hrvatska” i uvijek je bilo vidljivo to njegovo domoljublje, koje ne mogu ukaljati nikakvi zlobni komentari. – Svi ljudi su jednaki! – poručuje u spomenutom spotu, a mi Hrvati trebali bismo to podržati i nadodati – I svi moraju imati jednaka prava!
Nedavno je izjavio kako će ljudi razumjeti ovu njegovu poruku tek kad njega više ne bude, a ja nadopisujem: I onda kad ne bude nas bilo, pivat će se pisme naše.
Ivan Ivić
