By 
U nedjelju 1. travnja, na samu Cvjetnicu, su vjernici misije Solothurn mogli uživati u nesvakidašnjem spektaklu. Osamdesetak glumaca-amatera ove misije tog je dana sa sebe zbacilo svakidašnju garderobu i na sebe navukli halje Isusovih apostola ili odore rimskih legionara. Predstava kojom su svojim zemljacima dočarali Isusovu patnju nosi naziv Slučaj Galilejac, a djelo je iseljeničkog autora Borisa Katicha.
To je u biti jedan dramski musical koji povezuje tisućljetnu pasiju s modernim vremenima; Isusova patnja povezuje se s pojmovima koji su i tada i danas imali isto značenje (laž, montirani procesi, pranje ruku, bolesnici…). Tako se npr. na pozornici izmjenjuju autentični likovi onodobnih legionara i moderni tajni agenti u tamnim odijelima i šeširima. Fra Šito Ćorić i njegovi suradnici uložili su veliki trud da bi ovaj složeni projekat postavili na noge.
Posebnu draž ovoj izvedbi daje i činjenica da su među izvođačima bili zastupljeni svi uzrasti; od djece koja su Isusa dočekali maslinovim grančicama, pa sve do apostola koji nisu trebali nikakvu šminku da bi izgledali uvjerljivo. Među izvođačima je bilo nekoliko glumaca koji su zbilja pokazali zavidan glumački talenat. Autentični kostimi također su plod kućne radinosti, iako tu moramo spomenuti da su savjeti po tom pitanju došli sa stručne strane švicarskih kazališnih kuća.
Predstava predstavlja po sebi još jedan specifikum. U jednom danu održana je na tri različita mjesta misije: u Dullikenu, Solothurnu i Balsthalu. Računa se da je tako predstavu taj dan pogledalo ukupno preko 1500 vjernika. Koliko je ta “vježba” bila naporna gledaoci su se najbolje mogli uvjeriti pri kraju predstave kad je posebna ekipa u rekordnom vremenu raspremila rasvjetu, ozvučenje, televizijske kamere (cijela predstava snimala se s tri televizijske kamere u Dullikenu i Solothurnu i uskoro će biti spremna za televizijsko emitiranje) i sve to transportirala i opet postavila na drugoj lokaciji, u dvadesetak kilometara udaljenom Solothurnu.
Iako su bezžični mikrofoni na glavama glumaca vremenski odudarali od njihovih starinskih kostima, publici su omogućili besprijekoran ton. Kad se k tome još doda i zborsko pjevanje nekoliko zborova onda se sa sigurnošću može reći da je to bio jedan glazbeno scenski spektakl. Glazbeni dio vodio je fra Šito Ćorić, a u zboru je bilo i nekoliko izvođača koji iza sebe imaju višegodišnje profesionalno pjevačko iskustvo.
Zanimljivo je da je u publici bio i dobar broj Švicaraca. Iako nisu mogli dobro pratiti izgovoreni tekst, uživali su u vizualnom i glazbenom izričaju. Radnja, koju su im tog dana dočarali članovi Cro-Teatra (tako su ih prozvali Švicarci) već im je i onako poznata.
Ivan Ivić
Dio glumaca.
Isus i Marija Magdalena.
Isus pred Poncijem Pilatom.
Fra Šito Ćorić i pjevački zbor.
Pljesak izvođačima od brojne publike.
