Nevjerojatnim raspletom završeno je 29. izdanje Maratona lađa na Neretvi. Nakon 22,5 kilometara borbe od Metkovića do Ploča, posade Crnog Puta i Gusara Komin u cilj su ušle gotovo istodobno, zbog čega su na kraju obje proglašene pobjednicima.
Tijesna završnica tako je obilježila ovogodišnje izdanje jedne od najpoznatijih sportskih manifestacija u dolini Neretve.
Ovogodišnji Maraton lađa okupio je 31 posadu, utrka je počela u 17 sati ispod Lučkog mosta u Metkoviću, a lađari su potom Neretvom krenuli prema Opuzenu i konačnom cilju u Pločama.
Kao i prethodnih godina, događaj je privukao tisuće posjetitelja i navijača, koji su pratili natjecatelje duž trase i stvorili nevjerojatnu atmosferu.
Sama utrka veliki je ispit snage i izdržljivosti, ali fizička pripremljenost nije jedini faktor koji odlučuje o rezultatu. U borbi na Neretvi važni su uigranost posade, iskustvo i dobra taktika. Na prolasku kroz Opuzen posade imaju mogućnost izmjene dijela članova prije nastavka utrke prema Pločama.
Kako je sve počelo?
„Vizija ‘Maratona lađa’ nije došla sama od sebe već je ona produkt mog životnog djelovanja.“
Izjava je to Miljenka Milojka Glasovića, inicijatora Maratona lađa, a koji je na stranicama posveđenim utrci iznio i cijelu svoju priču o počecima, a koju prenosimo u cijelosti.
„U najranijoj svojoj mladosti isticao sam se raznim aktivnostima u svom Opuzenu. Od Pedagoške akademije (likovna umjetnost), marketinga PIK-a Neretve, Televizije Opuzen i Domovinskog rata, do Opuzenskog lita, družio sam se kamerom i s kamerom u ruci zaljubio sam se u ljepotu neretvanskog kraja, od Ploča i Staševice do Vidonja i Trebižeta. Zahvaljujući neretvanskoj lađi ideja o maratonu lađa ‘smučkala’ se u mojoj glavi i izašla iz mojih usta došla je do Damira, Denisa … i svih ostalih entuzijasta koji su mi pomogli da ju ostvarim. Za mnoge sam bio luđak.
Pitali su se odakle mi to da će netko veslati 20 kilometara i to u lađi kojih ima samo nekoliko na Neretvi. Ima ih u mulju, treba ih izvaditi i popraviti govorio sam, i sreća moja da sam znao predočiti što želim. Mnogi su prihvatili moju ideju, prepoznali maraton i spasili smo lađu. I tako iz mista u misto, uvjeravanje, nagovaranje. I, malo po malo, stvori se ekipa u Rogotinu, u Opuzenu dvije, u Podgradini – Slivno tri, Torcida u Pločama dvije, Vidonje, Krvavac, Kula Norinska, Šarić Struga, Metković-Male Bare, Baćina, Spilice-Crpala, Peračko blato, Banja Sagena i na kraju Gusari iz Komina. Trebalo je vidjeti te divne momke kako se spremaju, kako traže lađu, vesla, parić i na kraju bubanj. Svaka ekipa ima svoju priču bilo bi zanimljivo i knjigu napisati o tome.’’
Početak nije bio lagan:
„Sjećam se da su se Kominski gusari prijavili samo dan prije Maratona i to samo zato što smo ih prozvali u Slobodnoj Dalmaciji, tekstom: „Kakav će to biti Maraton bez Kominjana”? Oni su taj dan izvukli lađu iz gliba, popravili što se dalo popraviti i zamislite došli drugi na cilj u Pločama, iza Rogotinjana a ispred Banje-Sagene i ostalih.
Nikad neću zaboraviti tu nedjelju 13. rujna 1998., kad je cijeli dan padala kiša sve do pred sam start “Maratona”. Prvi maraton, a ovako vrijeme, je li to moguće? Nigdje nikoga osim nas iz organizacije i kapetana ekipa u hotelu Narona u Metkoviću. Trebalo je odlučiti što ako bude i nevrijeme dulje trajalo? Svi, do jednoga, zauzeli su stav: Neka se vozi Maraton, kakvi smo mi gusari ako nas vrijeme smeta! Vozimo uz pjesmu: „ i neka grmi i neka siva, Neretvom se pisma piva…“
Zamislite iza te odluke kiša prestane i pojavi se sunce, obasja 18 lađa dvjestotinjak lađara te više od dvadeset tisuća ljudi koji su došli vidjeti to ‘čudo od Maratona’. Tog trenutka bio sam siguran da smo u Neretvi dobili jednu manifestaciju za koju će nekad ‘cili svit’ znati. Taj prvi maraton uvelike su pomogli gospoda Dragiša Deak i Mišo Glavinić. Danas poslije nešto više od dvadeset godina, poslije sudjelovanja na Maratonu više od devedeset različitih ekipa, poslije više od 4000 ljudi koji su vozili na ovaj način lađu, mogu reći da sam sretan. Sretan sam što mi se ostvarila ideja, sretan sam što imamo dan Neretve u Hrvatskoj i sretan sam što je Maraton lađa postao brend u Hrvatskoj i šire. Lađa je spašena I nadam se da će je moji Neretvani znati očuvati kroz Maraton na ponos svih nas.’’
FOTO: Maraton lađa/Facebook i Vlada RH/Facebook