Sportski susreti HDŠ Galgenen i Wilen

Ovogodišnji, četvrti po redu Sportski susreti Hrvatskih Dopunskih Škola Galgenen i Wilen održani su, kao i prijašnjih godina, na nogometnom igralištu Roos u mjestu Wollerau, kanton Schwyz. Po pravom ljetnom vremenu sportska su natjecanja započela štafetnim trčanjem mama protiv kćeri. Uz puno smjeha i popratnih komentara naših mama kao što su “Pa zašto su ove palice tako mekane!”, trka se na kraju završila pobjedom kćerki. Zahvaljujući našoj posljednjoj i ujedno najmlađoj trkačici, kćerke su u zadnjem krugu uspjele nadoknaditi minimalnu prednost koje su mame imale sve do kraja ove neizvjesne i napete utrke. Slično su prošli i naši očevi u slijedećoj štafetnoj utrci protiv sinova.Očevi su svoj poraz doduše pripisivali vrućem i sparnom vremenu, napornom radnom tjednu, te bolovima u leđima i ostalim djelovima tijela. No na kraju krajeva možemo slobodno reći da su i kćerke i sinovi suvereno i bez većih problema pobijedili svoje roditelje.

Nakon ručka natjecanja su nastavljena nogometnim utakmicama u različitim kategorijama. Prvo su dečki igrali protiv cura, očevi protiv sinova, te na kraju prava nogometna poslastica – utakmica mama protiv tata. Kao i svake godine ova je utakmica bila mješavina različitih sportova – prije svega hrvanja, povlačenja za ruke i majice, valjanja po travi, te na kraju i nogometa. Sudac ne samo da je morao zažmiriti na jedno oko, nego se u nekoliko trenutaka morao i okrenuti na potpuno drugu stranu, da ne vidi sve ono što se događalo na nogometnom terenu. No unatoč laganoj tehničkoj premoći očeva nad mamama, utakmica je završila neodlučenim rezultatom. Konačnog pobjednika ovog izuzetno neizvjesnog susreta dobili smo tek nakon izvođenja jedanaesteraca. To su ovaj put bile naše mame. Kada je sačuvati mirnoću i prisebnost bilo najpotrebnije, mame su to učinile, te svjesne odgovornosti koju su na sebe preuzele počele “spremati” golove jedan za drugim, što je na kraju urodilo i konačnom pobjedom.

Osim trčanja i nogometa, igrali smo košarku, odbojku, badminton te stolni tenis. Na sportskim terenima, kao i oko njih uvijek se nešto događalo. Pošto je u tu subotu bio pravi vrući ljetni dan, naši su najmlađi organizirali, kako to oni lijepo kažu jedan pravi “Wasserschlacht”. Naoružani plastičnim bocama punim hladne vode, trčali su jedan za drugim u svim mogućim smjerovima i pravcima, te se ne štedeći nikoga međusobno polijevali. No to je tako bilo samo u početku. Nešto poslije, kada su primijetili da su svi ionako potpuno mokri, počeli su polako, ali sigurno uključivati i roditelje. Neki su se roditelji uspjeli izvući različitim isprikama ili brzim nogama, no oni drugi su se na kraju ipak morali presvlačiti.

Kao i svi naši dosadašnji susreti, i ovaj je susret na poseban način obilježen i sa one druge, isto tako vrlo važne, kulinarske strane. Naši kuhari Mario i Mirko cijelo su dopodne pripremali ručak za pedesetak gladnih sportaša. Ove godine je za glavno jelo odabran “stari dobri grah” sa rebarcima, koji je pripremljen i kuhan na poseban način (vidi foto zapis). Iako su dečki skuhali preko 20 litara ovog dragocjenog jela, nije prošlo dugo vremena kada se počela tražiti porcija više. Grah je bio tako dobar, da tanjure na kraju nismo morali ni prati. Još jednom veliko hvala našim kuharima na trudu i izvrsnom ručku.

I na kraju ovog prelijepog i sparnog sportskog dana došlo je i zasluženo osvježenje u obliku dugo očekivane kiše. I dok je kiša polako rominjala, mi smo nastavili druženje uz večeru, razgovor i šalu, prepričavajući doživljaje sa današnjeg susreta i željom da se ponovno sastanemo i slijedeće godine.

Miroslav Belošević

Susreti počinju štafetnom utrkom mama protiv kćerki