By 
U subotu, 28. lipnja 2008., održani su 2. Sportski susreti učenika Hrvatskih dopunskih škola Bäch i Siebnen. Po prekasnom ljetnom vremenu na nogometnom igralištu Roos u Wollerau okupilo se 60ak djece i roditelja, te odmjeravalo snage u različitim sportskim disciplinama.
Sportski dio programa je započeo nogometnom utakmicom između majki i kćeri. Već nakon pet minuta igre zadihane su majke zahtijevale od suca da svira kraj, no sudac se na vapaje majki nije obazirao govoreći im da trebaju više poraditi na svojoj nezavidnoj kondiciji. Kao i prošle godine kćeri su ubjedljivo pobijedile, a majke su nakon završetka utakmice govorile da bi sve bilo drugačije da im sudac nije stalno svirao zaleđe. Sudac je naravno bio korektan i neumorno je pokušavao majkama objasniti da ne smiju samo tako stajati kod protivničkog gola i čekati da im netko dobaci loptu. Unatoč sveopćoj prisutnosti nogometa na televiziji i ostalim medijima, pojam „zaleđa“ će još dugo ostati nedokučiva zagonetka za većinu naših majki.
Program je nastavljen utakmicom između očeva i sinova koja je isto tako završila pobjedom mlađe generacije. Sinovi su pokazali zavidnu razinu nogometa, a i tate su dokazali da ipak još nisu za odbaciti. Nakon očeva i sinova snage su odmjerili sinovi i kćeri, majke i sinovi, te očevi i kćeri, a na samom kraju nogometnog programa na teren su izašli tate i mame. Susret između tata i mama bio je mješavina hrvanja i nogometa. Sudac je bio prilično tolerantan, tako da nije izvadio niti jedan crveni karton iako je imao nebrojeno mnogo prilika. Unatoč tome utakmica je protekla bez ijednog incidenta uz puno smjeha, naguravanja i valjanja po travi.
Slijedilo je skaknje u vrećama, te na kraju potezanje konopa u svim mogućim i do sada ne viđenim varijantama. Iako je sudac odredio da na svakoj strani konopca može biti najviše pet „potezača“, njihov se broj neprestano povećavao na onoj strani konopca koja je bila nešto slabija. Na kraju je na svakoj strani konopca bilo i do 20ak potezača i njihovih pomagača, no bitnije od pravila je da su se svi dobro zabavljali.
Kulinarski dio sportskih susreta je ove godine prošao u znaku kotlovine i nezaobilaznog roštilja. Iako smo se na početku susreta pitali tko će sve to pojesti, na kraju se uspostavilo da su majke još jednom dobro procijenile potrebnu količinu hrane.
Susreti su završeni kasno navečer uz pjesmu i pratnju tamburice i gitare. Sve je prošlo u najboljem redu, a naše druženje ćemo nastaviti zajedničkim izletom na Bürgenstock u subotu 16.08.2008. na samom početku slijedeće školske godine.
Miroslav Belošević
Majke i kćeri.
Očevi i sinovi.
Mame u akciji.
Mame u akciji.
Što dalje s njom.
E nećeš proći.
Očevi u akciji.
Očevi u akciji.
Skači, skači.
Pazi, padam.
Vuci, samo vuci.
Svi na konopac.
Cure od kotlovine.
Ne nedostaje ni roštilj.
I na kraju – pjesma.
