Nakon završetka jubilarne, 20. Večernjakove domovnice, donosimo razgovore s dvoje ključnih ljudi koji su obilježili njezin nastanak i razvoj te joj dali prepoznatljiv identitet i snagu koju ima danas. Urednica Fenix-magazina Marijana Dokoza te inicijator i organizator projekta Stipe Puđa, svatko iz svoje perspektive, govore o značenju Domovnice, njezinu utjecaju na hrvatsko iseljeništvo i viziji budućnosti.
Njihova razmišljanja otkrivaju kako je Domovnica danas snažan simbol zajedništva Hrvata diljem svijeta, projekt koji povezuje ljude i generacije te čuva živu vezu s domovinom, ali i projekt u koji oni duboko vjeruju od samih početaka. Upravo iz te perspektive otvara se i pitanje njezine budućnosti, kako će se razvijati i kakvu će ulogu imati u godinama koje dolaze?
Na to pitanje odgovor je dala Marijana Dokoza, osvrnuvši se na snažnu poruku koja je obilježila ovogodišnju Domovnicu.
„Referirala bih se na izjavu poznate kanadske glazbenice hrvatskih korijena Danielle Pavičić, koja je po svoju nagradu u Bad Homburg stigla iz dalekog Miamija, gdje trenutačno živi. Po mom mišljenju, upravo je ona rekla jednu od najupečatljivijih poruka 20. Večernjakove domovnice koja bi se lako mogla prenositi kroz budućnost. Rekla je: „Otac me uvijek učio da ne smijem dopustiti da se hrvatska vatra u meni ugasi. Tome učim i svoju djecu. Ova nagrada pomoći će mi da tu vatru i dalje čuvam i da ona u meni uvijek gori.“
Upravo tu simboliku Marijana vidi kao temelj budućnosti Domovnice:
„Domovnicu u godinama koje dolaze vidim kao živu vatru koja ne prestaje gorjeti među Hrvatima izvan domovine. Vatru koja podsjeća na korijene, identitet i pripadnost, bez obzira na udaljenost.“
Simbol zajedništva Hrvata diljem svijeta
S druge strane, pogled na same početke i razvoj Domovnice donosi njezin idejni začetnik i organizator Stipe Puđa. Prisjećajući se prvih koraka, naglašava koliko je put od ideje do današnjeg projekta bio neizvjestan, ali i ispunjen entuzijazmom.
„Kad sam prije gotovo dvadeset godina dobio ideju o pokretanju ovakvog projekta, nisam mogao ni naslutiti kamo će nas odvesti, niti da će trajati dva desetljeća i izrasti u prepoznatljiv simbol zajedništva Hrvata diljem svijeta. Bilo je to 2006. godine, u vrijeme kada sam kao urednik inozemnog izdanja Večernjeg lista dobio viziju stvoriti izbor i nagradu koja će povezivati Hrvate, međusobno, ali i s njihovom domovinom. Počeci nisu bili nimalo jednostavni. U vrijeme kada digitalne platforme nisu bile razvijene kao danas, sve se temeljilo na tiskanim izdanjima i kuponima. Ljudi su kupovali novine, ispunjavali kupone, slali prijedloge i nominirali one za koje su vjerovali da zaslužuju priznanje. Već tada postalo je jasno koliko je ovakav projekt bio potreban, kao nadogradnja postojećih hrvatskih zajednica u iseljeništvu i kao most koji ih povezuje na jednoj višoj, globalnoj razini.“
Upravo su Hrvati iz cijeloga svijeta dodaje, bili ključni za rast i razvoj Domovnice, prepoznavši njezinu vrijednost i aktivno sudjelujući u njezinu oblikovanju.
„Zahvaljujući Hrvatima izvan domovine, koji su prepoznali i prihvatili ideju, projekt je zaživio i počeo rasti. Ubrzo su ga prepoznale i važne državne institucije, a poseban iskorak dogodio se tijekom pandemije koronavirusa, kada je uvedeno online glasovanje. Time je Domovnica dodatno otvorena svijetu i pozicionirana kao globalno relevantan izbor koji nadilazi zemljopisne granice. Vizija povezivanja Hrvata, bez obzira žive li u Europi, Sjevernoj ili Južnoj Americi, Australiji ili bilo gdje drugdje, pokazala se ne samo ostvarivom, nego i dugoročno održivom i uspješnom. Danas, s odmakom od dvadeset godina, jasno je da je Domovnica postala puno više od izbora, postala je mjesto susreta, priznanja i čuvanja našeg hrvatskog identiteta.“
Hrvatska u malom
Danas, s odmakom od dvadeset godina, jasno je da je početna vizija ne samo ostvarena, nego i nadmašena.
„Jubilarna 20. Večernjakova domovnica u Bad Homburgu to je možda najbolje potvrdila, bila je Hrvatska u malom. Okupila je više od 400 uzvanika i preko 120 predstavnika hrvatskih udruga, društava, klubova i pojedinaca iz svih krajeva svijeta. Tu je snagu zajedništva sažeto opisala Kolinda Grabar-Kitarović, nazvavši Domovnicu malim Saborom hrvatskog iseljeništva.“
Na sve se nadovezuje Marijana:
„Domovnica se već profilirala kao najvažniji izbor i manifestacija hrvatskog iseljeništva, projekt koji povezuje generacije, daje glas uspješnim pojedincima i udrugama i posebno osnažuje mladim uspješnim Hrvatima diljem svijeta. Oni često odrastaju između dviju kultura, možda i rastrgani između zemlje u kojoj žive i naslijeđa koje nose iz svojih obitelji. Upravo zato projekt poput Domovnice ima ključnu ulogu u očuvanju njihove veze s domovinom. Domovnica koju organiziraju Fenix-magazin i Večernji list pretvara tu vezu u nešto živo, ponosno i trajno. Rekla bih kako je ta povezanost snaga, a ne samo osjećaj jer mladi Hrvati koji ostaju povezani s Hrvatskom postaju mostovi između zemalja, donose nova znanja, ideje i talente te pridonose međunarodnom ugledu domovine. Nije slučajno da su mnogi, primjerice u svijetu glume, upravo kroz Domovnicu postali prepoznati i dobili priliku graditi karijeru i u Hrvatskoj.“
Ljudi su uvijek nositelj svega
Kroz Domovnicu je, kaže upoznala brojne iznimne ljude, uspješne, ostvarene, talentirane, poznate u zemljama u kojima djeluju, a istovremeno skromne i iskreno dirnute i ponosne priznanjem koje ih podsjeća tko su i odakle dolaze. Upravo zato, zaključuje, njezina budućnost ne dolazi u pitanje.
„Ti ljudi i onaj osjećaj ponosa koji izaziva čak i sama nominacija, a pogotovo nagrada, najveća je vrijednost Domovnice. Zato vjerujem da će Domovnica i u budućnosti ostati ono što je već danas; simbol zajedništva, identiteta i trajne povezanosti s domovinom, da će nastaviti tražiti i upoznavati s domovinom poznate i manje poznate Hrvate u svijetu. Domovnicu u budućnosti vidim kao vatru koja se neće ugasiti, nego će se prenositi dalje na nove generacije Hrvata u tuđini.“
Identitet
U vremenu u kojem su Hrvati raspršeni diljem svijeta, često udaljeni tisućama kilometara od domovine, ovakvi projekti dobivaju još snažnije značenje. Oni podsjećaju da je identitet živa vrijednost koja se svakodnevno njeguje i prenosi. Zajedništvo se ne podrazumijeva samo po sebi, nego se gradi kroz susrete, priznanja i međusobno povezivanje, dok osjećaj pripadnosti postaje ključna spona koja nadilazi granice, jezike i generacije. Upravo zato ovakve inicijative ne čuvaju samo sjećanje na korijene, nego aktivno oblikuju budućnost, jačajući veze među ljudima i stvarajući prostor u kojem hrvatski identitet nastavlja živjeti i razvijati se.
Redakcija Hrvati.ch nastavit će podržavati ovaj projekt i u godinama koje dolaze, prateći njegov razvoj i važnu ulogu u povezivanju Hrvata diljem svijeta.
