By Deset godina nakon Daytona, pod tim imenom održana je tribina u utorak 22. studenog u prostorijama prepunog Stadthausa u Zürichu. Tribinu je otvorio i pozdravio goste Elmar Ledergerber, predsjednik grada Züricha.
Luciano Ferrari, urednik vanjsko-političke rubrike Tages Anzeiger-a moderirao je tribinu i najprije postavio pitanje Gaji Sekuliću, filozofu iz Sarajeva, koji je ovdašnjoj publici poznat uglavnom po radijskom javljanju iz okupiranog Sarajeva. Pitanje se odnosilo na perspektive Bosne i Hercegovine deset godina nakon Daytona. Po njegovom mišljenu, Dayton je bio više jedan “prisilni” čin koji je doduše omogućio završetak rata, ali da li taj “Monsterstaat” koji je nastao uopće može preživjeti i kako će se organizirati ta multietnička država. Vaše je pitanje komplicirano kao što je komplicirana i država Bosna i Hercegovina – počeo je svoj odgovor Sekulić i dodao kako je Dayton jedan vojni čin “bulldozer-diplomata” Holbrooka koji je Bosnu i Hercegovinu podijelio u nekoliko etnički čistih područja. Naravno da će takva država imati problema zaživjeti kao jedna građanska država. Povukao je paralelu s obrazovnim sustavom, budući da i sam predaje na sarajevskom univerzitetu, i ustvrdio da i tu postoji ta etnička i konfesionalna isključivost i koja onda kod mlade generacije stvara barijere za normalan suživot. Nadalje je Sekulić iznio i tezu o šest etnonacionalističkih revolucija proteklih godina, na nivou sličnih revolucija devetnaestog stoljeća, a koje traju još i danas, a posljedica kojih su brojne izbjeglice i nesređeni međuetnički odnosi. U svojim “nonšalantnim” nastupima Sekulić se na svoj “filozofski” i “pacifistički” način nekoliko puta “očešao” i o Hrvatsku i pitanje izbjeglih Srba.
“Glavni” gost tribine, zbog kojeg je na tribinu došla većina Hrvata, Wolfgang Petritsch, bivši visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, nije bio prisutan na tribini. Odazvao se pozivu iz Daytona gdje su se održavale svečanosti povodom desetogodišnjice dayonskih sporazuma. To je zasmetalo i Gret Haller (novinarka, bivša povjerenica OESS-a za ljudska prava), jednu od sudionika ove tribine. U svom je kasnijem izlaganju napomenula da su europske zemlje premalo učinile za očuvanje mira u BiH, a da je prevelika uloga prepuštena SAD-u. Pa i ovaj primjer to dobro pokazuje da jedan europski političar odmah trči u Ameriku čim ga pozovu. Vreni Müller-Hemmi (SP-Natinalrätin) se u svom izlaganju kratko vratila na tu tvrdnju Gret Haller i rekla da su ipak Amerikanci svojim akcijama najzaslužniji da je do završetka rata ipak došlo. Spomenula je ulogu Švicarske u prihvatu izbjeglica, a posebno je naglasila školovanje mladih ljudi u Švicarskoj koji sada po povratku u BiH uživaju ugled kao dobro osposobljeni radnici. Njeno je mišljenje da bi se Švicarska trebala više uključiti u politički život BiH, ne samo zbog toga što u Švicarskoj živi velik broj ljudi iz tog područja, već i zbog toga što će vjerojatno i jedna i druga država u budućnosti biti dijelovi EU.
Yvana Enzler, voditeljica švicarskog ureda za povezivanje u Prištini, a bivši kulturni poslanik u Sarajevu napomenula je da su njena iskustva iz Sarajeva takva da kod ljudi još uvijek nije prisutna tolika građanska svijest o pripadnosti jednoj državi, već da je daleko jača etnička pripadnost. Nada Boskovska, voditelj katedre za istočnoeuropsku povijest na sveučilištu u Zürichu, govorila je o povijesnim aspektima sukoba na tom području i nadodala kako međunarodna zajednica očekuje da se ta država konsolidira u vrlo kratkom roku, a da je to nemoguće. Taj proces mora ići jednim svojim prirodnim putem i traje jako dugo. Podsjetila je i na neke slične primjere iz europske povijesti gdje se o nekim bolnim pitanjima počelo otvoreno razgovarati nakon pedeset i više godina. Može se reći da su njena izlaganja bila najrealnija i kod publike vrlo dobro primljena.
Na kraju tribine dana je mogućnost publici da postavi nekoliko pitanja. Moderator je za to predvidio petnaestak minuta. Za nas Hrvate u Švicarskoj važno je napomenuti da su tu mogućnost odlično iskoristili Ljupko Perić i Osvin Gaupp. Perić je napao neke sudionike tribine koji sustavno govore o Bosni iako se država službeno zove Bosna i Hercegovina. Njegova pitanja (ili kritike) odnosila su se na gaženje osnovnih prava hrvatskog naroda u BiH; jezik, školstvo, mediji, na neodlazak hrvatske delegacije (kardinal Puljić) u Dayton. Osvin Gaupp je naglasio da su se vjerski sukobi događali i na ovim prostorima i da su rezultirali političkom podjelom teritorija (Appenzell Innerrhoden i Ausserrhoden) i ne vidi razloga zašto se tako nešto ne bi moglo primijeniti i u BiH, dakle kantonizacija države. Oba ova diskutanta su svojim argumentima i tečnim njemačkim jezikom ostavili vrlo dobar dojam na cijelu publiku.
Napomenimo još na kraju da je na drugom katu Stadthausa priređena izložba fotografija fotografa Tages Anzeiger koje su nastale u zadnjih desetak godina na području BiH. Izložbu je otvorio Peter Hartmeier, glavni urednik tog dnevnika.
Tekst i foto: Ivan Ivić
[Best_Wordpress_Gallery id=”72″ gal_title=”2005_1122_dayton_forum_zurich”]
