Nisam ovih dana ništa želio objavljivati – da nekome ne pokvarim raspoloženje ili, ne daj Bože, utječem na nečiju odluku hoće li ići ili ne na koncert. Sada se sve malo smirilo, pa je red došao i na nas “iz dijaspore”.
S Markom Perkovićem Thompsonom nisam osobno prijatelj, ali smo se često družili na koncertima u Švicarskoj, osobito na posljednjem većem koncertu koji smo organizirali u Luzernu (vidi letak). Kroz ta druženja, uglavnom u backstageu, nikada nisam čuo nijednu ružnu ili uvredljivu riječ na račun druge vjere ili nacije, niti je bilo ikakvog veličanja bilo kakvih ideologija.
Dva mi se trenutka posebno urezala u sjećanje.
Još u prvoj polovici devedesetih Thompson je nastupao u züriškom Spirgartenu. Posjećenost je bila slaba – popularnost je znatno porasla tek izlaskom albuma Geni kameni 1996. godine. Nakon koncerta ostali smo iza bine, a organizator se požalio da nije ostvario očekivanu zaradu od ulaznica i da će teško moći isplatiti dogovorenu gažu.
– Da, vidim i sam da nije bilo puno ljudi. Možeš li platiti barem pola? – bio je konkretan Marko. – Moram ipak platiti bend.
Dogovor je postignut za pola minute.
Kasnije je nastupao i u Schlierenu, klubu Unicum, Buchsu… A 2003. godine održan je veliki koncert u Joni, koji je organizirala HKM iz St. Gallena, na čelu s fra Vladom Erešom.
Kako sam nekoliko godina ranije pokrenuo ovaj portal, pitao sam Marka bi li mu smetalo da ispred bine stavimo naš natpis www.hrvati.ch.
– Nimalo ne smeta, dapače – kratko je odgovorio Marko.
A kako smo mi Istrani uvijek pomalo naporni, imao sam još jedno pitanje. Prije nekoliko godina naslikao sam „famoznu“ Hrvaticu s trobojnicom i tiskao reprodukcije koje sam tada prodavao preko portala. Pitao sam Marka i fra Vladu bih li smio nakon koncerta prodavati te slike pri izlazu iz dvorane.
– Pa naravno – složno su odgovorili – čak ćemo to i najaviti!
I tako je i bilo. Kući sam se vratio s lijepim iznosom za naš obiteljski budžet.
I to nije sve. Marko nas je uvrstio s poveznicom na svoju službenu web-stranicu (thompson.hr), koja je neko vrijeme bila među najposjećenijima u Hrvatskoj. Fotografije i izvještaj s koncerta tada su prenijeli i vodeći hrvatski portali, među ostalima Večernji list i monitor.hr, kao i brojni portali u dijaspori.
Danas su neka druga vremena – s pojavom društvenih mreža mnogo se toga promijenilo – ali tada se to doista čitalo i pratilo, a nama na portalu je to puno značilo.
Eto, nekoliko misli, tek da ne odu u zaborav.
Ivan Ivić
