By Današnje izdanje Večernjeg lista donosi razgovor s Alanom Đurićem. Iako je postigao zavidne rezultate u poslovnoj Europi, Alan Đurić, mladi hrvatski poduzetnik (1970.) gotovo je nepoznat hrvatskoj javnosti. Njegova firma Telio, koju je osnovao skupa s još dvojicom Norvežana, vodeći je operater VoIP-tehnologije u nekoliko zapadno-europskih država.
Gospodine Đurić, recite nam nekoliko riječi o vašem proizvodu, samoj tehnologiji, tržištu itd…
– Firma Telio je osnovana 2003. godine u Norveškoj. Osnovao sam je skupa s još dvojicom Norvežana. Oni su u početku bili zaduženi za financije, dok sam ja bio zadužen za tehnologiju. Firma je klasičan start-up i nas troje smo u početku bili jedini zaposlenici. Početkom 2004. dobili smo još jednu financijsku inekciju i to nam je omogućilo da prve kupce postavimo na mrežu. Nakon toga firma više nije uzimala nikakav strani kapital, nego je počela privređivati i do dan danas posluje pozitivno. Telio je u Norveškoj operater za fiksnu i mobilnu telefoniju, a kao operateri fiksne telefonije poslujemo i u Danskoj i od nedavno u Švicarskoj. Trudimo se našim korisnicima ponuditi što kvalitetniju uslugu. U Norveškoj redovito dobivamo nagrade za naše proizvode i usluge. Ako znamo da je Norveška po brizi za potrošače jedna od vodećih zemalja, onda Telio možemo reći da Telio zbilja vrijedi. Inače, VoIP (Voice over Internet Protocol) je komunikacijska tehnologija koja omogućava prijenos zvučne komunikacije preko internetske mreže. Tehnologija je postala popularna razvojem širokopojasnog interneta. U samoj biti, također značajno mijenja način kako se govor koristi u komunikacijama. Internetska mreža nam omogućuje konvergenciju ili spajanje raznih vidova komunikacije. Telio je lansirao i produkt video-telefonije gdje se govor kombinira sa slikom, a radimo i na razvoju drugih projekata gdje se govor kombinira s tekstom. Dakle, gdje poslovni korisnici kao i rezidencijalni korisnici mogu zajedno raditi na određenom dokumentu u isto vrijeme. Bit VoIP-a je u početku bila da se tehnologijskim zakorakom može ostvariti znatno jeftiniji poziv, dok je u drugoj fazi srž ove tehnologije ostvarenje novih vidova komunikacije i povećana kvaliteta komunikacije.
Školovani ste u Hrvatskoj, zašto niste jednu takvu firmu osnovali u Hrvatskoj i da li je to uopće moguće?
– Kad sam se 1997. prebacio u Švedsku to definitivno nije bilo moguće jer u to doba je sam dostup finacija s tržišta kapitala bio jako limitiran. U to doba se hrvatsko tržište kapitala tek počelo polako razvijati. Vjerujem da je sad u ovo vrijeme situacija značajno drukčija. Međutim, iako je i sada značajno bolja situacija, vidljivo je u zaostatku za najrazvijenijim tržištima kapitala koja su stimulativna za tehnološke start-up firme, kao što je tržište u Skandinaviji i USA (Silicijska dolina). Bitne razlike su da se kod nas puno više vlasničkog udjela firme treba dati za jednaki kapital. Npr. da bi za tehnološku firmu dobili milijun eura kapitala, u Hrvatskoj se potrebno odreći većeg dijela vlasništva firme nego u Skandinaviji ili Americi. Takva situacija nije samo u Hrvatskoj nego još u nizu zemalja.
Da li bi Hrvatska mogla i tehnološki pratiti taj korak?
– Što se tiče osnivanja tehnološke firme još uvijek postoje određene prepreke, iako na sreću, većina visoko-tehnoloških firmi danas posluje preko interneta i sam prag za nastup na tržištu takve firme znatno je niži nego je bio recimo osamdesetih i devedesetih godina, kad se uglavnom u tehnologiji proizvodio hardver. Danas je puno lakše osnovati firmu koja se bavi softverom. Problem su u Hrvatskoj također i sva davanja koja idu na plaću. Iako je sam plaća vrhunskog kadra značajno jeftinija, svi nameti koji idu na te plaće, kao i nameti na prihode firme su osjetno viši nego na većini drugih konkurentskih tržišta. To definitvno ne pogoduje osnivanju takvih tvrtki.
Recite nekoliko riječi o vama, obitelji, vaša kratka biografija.
– Rođen sam u Dubrovniku 1970. godine i tu sam završio osnovnu školu i potom srednju informatičku školu. Rano sam se počeo zanimati za kompjutore i sredinom osamdesetih mi je otac, koji je bio pomorac, donio prvi kompjuter Commodore 64. To je pomalo oblikovalo moj život. Počeo sam se baviti informatikom. Potom sam diplomirao na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu, a nakon toga radio u Ericsson Nikola Tesla dvije godine. Nakon toga želio sam raditi na VoIP tehnologiji koja je bila moj hobby. To me odvelo u Švedsku, jer je tu Ericsson počeo raditi na razvoju te tehnologije i bio sam u tom prvom timu. Kasnije sam se želio okušati kao poduzetnik i isprobati što to znači. U većoj firmi imate jako puno pogodnosti ali i nedostataka, ukoliko želite jako puno raditi na oderđenim stvarima limitarani ste ukupnom strategijom i politikom firme. U maloj firmi možete puno više toga napraviti, ali je i veći rizik.
Da, ali vi u jednom malom poduzeću ne možete realizirati velike projekte kao što može jedna velika internacionalna korporacija.
– U biti tu ste samo djelomično u pravu, ovisno s koje perspektive gledate. Jednan takav gigant može realizirati tehnologiju koja se masovno koristi. U malom start-up poduzeću imate veće mogućnosti za inovacije. U velikoj firmi dosta vrhunskih inovacija ne ugleda svjetlo dana, a to je bit postojanja male firme. Inovacije se na Zapadu događaju u malim firmama. U području interneta, u zadnjih desetak godina, većina inovacija dolazi od malih firmi koje su danas giganti npr. Google i Facebook.
Obitelj? Hrvatska? Želja za povratkom?
– Oženjen sam suprugom Vandom i imamo malu Beu koja ima 9 godina. Kad je Bea krenula u školu jako nas je povukla želja za povratkom. Nisam se mogao potpuno vratiti i sada živim na relaciji Zagreb, Zürich i Oslo. Supruga i curica su u Zagrebu gdje mala ide u školu. Ja pokušavam barem pola vremena provesti u Zagrebu i upotrebom modernih tehnologija, prije svega video telefonijom, komuniciram s kolegama u Europi i dosta toga obavim direktno iz Zagreba. U Hrvatsku redovito dovodim poslovne partnere, pa smo tako u Dubrovniku imali Management Workshop. Kolege iz Osla često pozovem u Zagreb i tu se nalazimo s partnerima iz Izraela, Švedske, Švicarske… Često završimo na nekoliko dana i u Istri. Tu nam se onda pridruži i moja supruga Vanda jer je to kraj njenog djetinjstva.
Spomenuli ste Zürich, kakvo mjesto on zauzima u tom trokutu?
– Od nedavno smo aktivni i na švicarskom tržištu i naša firma Telio Schweiz AG postaje sve važniji Imamo i razvojni tim u Zürichu. Radimo na raznim konceptima, projektima i idejama i kod takvih poslova mi je važno da budem i fizički prisutan s tim ljudima. Važno je da sjedimo u istoj prostoriji, da izmjenjujemo ideje i misli.
Koliko ljudi radi u tom razvojnom timu?
-Ukupno je u tehnološkom dijelu Telia zaposleno 40 ljudi, a razvoj broji dvadesetak ljudi. Među njima je šestero stacionirano u Zürichu.
Kad se govori o VoIP-tehnologiji gdje je tu Telio? Da li je tu Telio jedan pojam?
– Ljudi u svijetu VoIP-a svakako znaju za Telio jer je dosta ljudi, koji su trenutno u našoj firmi, radilo na standardizaciji samog VoIP-a i pri uvođenju te tehnologije na tržište. Naši ljudi radili su na razvoju Skype-a, a njega danas koristi cijeli svijet. Insideri u VoIP-u svi znaju za Telio. Dosta inovacija u toj tehnologiji su stavljene u upotrebu od strane Telia. Našu prethodnu firmu Camino Networks otkupio je Skype, a danas se ta tehnologija koristi kod internetskog giganta ebay.
Surađujete li s hrvatskim znanstvenicima i intelektualcima u svijetu?
-Definitivno, imam nekoliko dobrih kolega s kojima komuniciram preko raznih social-media tools. Držimo se u kontaktu, srećem se s njima na raznim konferencijama. Čak i hrvatske firme sve više i više šalju ljude u svijet na takve konferencije. Budući da ja često držim predavanja na takvim konferencijama, redovito mi se kasnije javljaju gosti iz naše zemlje.
Postigli ste veliki uspjeh na tehnološkom planu, ali i poslovni uspjeh, ipak niste bas poznati u Hrvatskoj? Je li ta neka anonimnost vaša želja ili naše društvo ne cijeni trud i uspjeh? Više nas zanimaju estradne zvijezde.
– Istina je da estrada dolazi ispred svega ostalog i puno se vise potencira takav takozvani uspjeh, ali toga dosta ima i vani. Mada, na zapadu se ipak vise cijeni taj neki poslovni i inovacijski uspjeh. Uspješni poslovni ljudi dobivaju jednu određenu pažnju dok se kod nas tome posvećuje malo pažnje. No, ta se kultura polako razvija. Vidim i da se prate neke financijske novine, a i imamo i na televiziji sve više priloga iz poslovnog svijeta. Puno sam poznatiji u Norveškoj nego u Hrvatskoj. Bio sam nekoliko puta na naslovnici norveških poslovnih novina, ali nikad u Hrvatskoj.
Kad govorimo o poslovnoj etici, trudu, uspjehu i ostalim pojavama, kakve su vaše poruke mladim ljudima koji se žele biznisom; ne samo u Hrvatskoj nego i poduzetnicima u dijaspori?
– Najvažniji je rad i da vole to što rade i uživaju u tome. Problema ima uvijek, ali ako imate vjeru u to lakšee prebrodite sve probleme. Nadalje, vjera u sebe i projekte koje provodite. Neizostavna je i podrška obitelji. Važno je i povezati se s ljudima iz poslovnog svijeta i doći do kvalitetnog kapitala.
Da li su Hrvati u dijaspori dovoljno sposobni u svijetu financija, tj. da li mogu pružiti financijsku podršku mladom poduzetniku ili je bolje orijentitati se na domicilne financijske ustanove npr. norveške i švicarske banke?
– Za sada još nismo razvili dovoljno dobro tu mrežu. Taj svijet poduzetništva otvorio se zadnjih petnaestak godina i dugo godina treba da se on formira, a nije mi poznato ni da da u dijaspori imamo takvih nekih ljudi. Hrvatska bi trebala učiti od zemalja kao što je na primjer Estonija. To je također jedna mala zemlja koja je također osjetila socijalizam, ali su omogućili povoljne uvjete mladim poduzetnicima pa je tako u toj zemlji nastao npr. Skype.
Rad, poštenje u poslu i zdravi kapital su dakle važne odrednice u biznisu?
– Da. Kad stojite iza stvari koje ste obećali onda kreirate jako kvalitetnu mrežu oko vas i to je bitno za uspjeh. Uvijek ovisite o nekom drugom, koliko god ste dobri kao pojedinac. Ako pomažete te ljude u vašem okruženju, u toj mreži, bez da mislite što ćete dobiti zauzvrat, uvijek naleti momenat kad trebate nečiju pomoć – i tada je dobijete, u pravom momentu.
Tu svakako treba dodati i kvalitetno školovanje, poznavanje engleskog jezika?
Apsolutno. Kvalitetno školovanje i poznavanje stranih jezika jako je važno. Osnov svega je strani jezik. Ako trebate prevoditelja taj vaš prvi nastup nije dovoljno impresivan kao kad sami objašnjavate svoje projekte i ideje.
To je već otrcana fraza, ali kod nas kvaliteni školovani ljudi nisu dovoljno plaćeni?
– To je točno. Imate na primjer jako dobrog programera i osrednjeg programera. Ovaj dobar može proizvesti više nego pet osrednjih. U Hrvatskoj taj dobar zaradi 10% više, ako je komunikativan, a ako nije može zaraditi i manje od osrednjeg. Na zapadu je to ipak drukčije. Vrhunski stručnjak se mora vrhunski platiti. Osim toga, ljudima koji su ključni za firmu treba dati i vlasnički udio jer je to dodatna motivacija. Kod nas je još uvijek nažalost takva situacija da se jako veliki trud malo isplati. Čovjek koji puno više radi i puno više postiže dobije malo više nego onaj koji radi prosječno. Na zapadu ljudi koji puno više rade, budu puno više nagrađeni. Osim toga, kod nas se talentirani ljudi boje započeti kao samostalni poduzetnici. Za vrijeme socijalizma razvijao se potpuno drugi mentalitet, a oni koji su imali taj talent poduzetništva redovito su odlazili preko granice.
I vi ste jedan od tih ljudi. Ipak se redovito vraćate u Hrvatsku i u vašem poslovanju mislite na vašu domovinu.
– Činim što mogu. Uspio sam isposlovati da se iz nekih zemalja, na primjer Švicarska, neograničeno može telefonirati u Hrvatsku, iako je business keys lošiji nego za druge zemlje. Firmu to jako puno košta i firma čak tu gubi novce. Ipak je tu prisutna određena ljubav prema toj našoj domovini i našem narodu. I sam sam u neku ruku gastarbajter i znam koliko našim ljudima znači taj kontakt s bližnjima u Hrvatskoj. Želja bi mi bila da što više naših ljudi u Švicarskoj koristi te pogodnosti. Informacije mogu dobiti na našoj internetskoj stranici. Radimo na razvoju video-telefonije i kvalitete zvuka. Naši korisnici mogu za samo 25.- franaka mjesečno besplatno razgovarati s rodbinom i prijateljima u zemljama Zapada i unutar švicarske fiksne mreže i kao što sam već spomenuo – potpuno neograničeno s Hrvatskom. (Ostale informacije možete dobiti na www.telio.ch).
Razgovor vodio: Ivan Ivić
