Vječno živi On, a i mi s njime

Kako je divno ovo proljetno vrijeme. Svatko mu se raduje: i priroda i životinje i ptice i ljudi. Njemu se raduje i naša duša i naše tijelo. Poletiniji smo, svježiji, raspoloženiji, lakši, sretniji, ugodniji.

Sve nam, rekli bismo, ide od ruke. Pogledajmo polja, livade, brežuljke. Kako se raduju, vesele i “pjevaju. “Izbacili” su pjesmu cvjetova,mirisa i šarenila na svoja leđa. I neka svatko tko prolazi ili šeta ili vozi autom osjeti kako svoju radost ne može za sebe skriti nego dijeli i s drugima; neka cijeli ovaj svijet vidi i doživi ono što oni doživljavaju. Zemlja ne zadržava za sebe svoju radost nego je daruje svakom da se svatko divi onom št oje i njihova radost, sreća i ponos.

Ali nije tako bilo prije mjesec-dva. I zemlja je “tugovala”, mirovala, čekala. I priroda se nadala “boljem sutra”. Znala je da treba proći “ta kalvarija” da bi se došlo do proljeća; osjećala je da će “svanuti novo vrijeme”. Ali trpjela je i nadala se. Snijeg, kiša, hladnoća, vjetar i tisuće drugih “trpljenja i muka” prošla je da bi pokazala ovih dana svoju ljepotu, radost, pjesmu. I ti joj se diviš i ja joj se divim i cijeli joj se svijet divi, pjesmi “uskrsnuća” koju pjeva priroda Božja. O kako me očarava ta misao i razmišljanje! Kako je to lijepo, blaženo i božanstveno. Dobri Bože, kako čudesno budiš život u prirodi, stvorenjima, čovjeku. Kako je lijepo uživati u svemu što daje život.

Poštovani čitatelju, nemam ljepše slike KORIZME I USKRSNUĆA nego što sam razmišljajući pisao dok čitaš ove retke. Zar nije i naša korizma, trpljenje, muka koja “je oslonjena” na Njegovu, Isusovu, slična prirodi. Zar nismo i mi s Njim proživjeli kao i naša priroda i Njegova priroda? “Snjegove, hladnoću, kiše.” Zar i mi kao i ova zima korizmena u nama ne prolazimo sve muke života: kroz razna trpljenja, poteškoće i križeve. Zar i mi kršćani nismo na putu života kao i ova priroda koja nas okružuje.

Ona je strpljivo čekala i dočekala “svoje vrijeme” i sada je sretna. Ona je kroz muke sazrijela za radost. Ona sada živi i “uživa”. A zar iz ove slike nije i nama vjernicima slično? Ne mogu se oteti tom dojmu razmišljajući dok ovo pišem, jer pišem i za sebe, i za Vas, poštovani čitatelji naše Internet stranice (a vidim da Vas ima prilično) i za sve koji će rado razmišljati sa mnom.

Zato Ti poručujem s radošću i ponosom: iza oblaka i kiša dolazi lijepo vrijeme (kao što trenutno “kupa i miluje” prirodu); iza muka, križeva, trpljenja i nevolja dolaze dani nade, vedrine i olakšanja. Iza naše KORIZME dolaze dani USKRSNUĆA. On, taj dobri i vječni Bog u Isusu Kristu pokazao nam je to. A zar ne osjećamo ovih dana “tragove” Njegova prolaska, “od trnja do zvijezda. ” Kako On, tako ćeš i ti, i ja. Njegov agarancija daje i nama nadu u pobjedu zajedno s Njim. Gdje se god okreneš “primjećuješ” kako ga ima, kako je prisutan, kako se šeće i obilazi, kako pazi i mazi: od prirode do ljudi, od neba do zemlje. Zato otvori srce i spremnost da se s Njim susretneš, budeš, ideš, družiš. Uskrsnuli je s tobom, sa mnom, s nama. Pa sretno ti bilo u društvu s Njim. Ne boj se, On će ti biti najvjerniji, najdraži i najtrajniji prijatelj. Svi te mogu ostaviti ali ON ne. On nema rok trajanja; On nema granica i bezgraničnih sporazuma; On nema”zabranjenog oružja” ni kemijskih otrova; On nema rasa ni čudnih faca; On nema intresnih grupa ni privilegiranih osoba; On nema velikih” i “malih”; On nema izuzetih od pravila ovog svijeta (privilegiranih od zločina) i onih (malih, koji su krivi što su živi). U Njega su svi ISTI i isto vrijedni.