By 
Iz Hrvatske nam je stigla vijest da se Socijaldemokratska Partija (SDP), ne uspjevši na prošlim parlamentarnim izborima izboriti mandat za preuzimanje vlasti, sprema na formiranje takozvane vlade u sjeni.
Na prvi pogled, rekli bismo, vijest kao i tolike druge, koje svakodnevno primamo, a da o njima, jer nas se pobliže ne tiču, dalje ne razmišljamo. No, ova zaokuplja našu pažnju iz dva razloga: Prvo, što je od parlamentarnih izbora u Hrvatskoj prošlo tako malo vremena da nova hrvatska Vlada još nije ni mogla učiniti niti puno dobra, a niti neke velike pogreške. (Najveću, onu o možebitnom ukinuću saborske odluke o ZERP-u, za sada, kao što znamo, nije učinila, a nadamo se da to niti ne će). I drugo, jer nam se posebno zanimljivim čini obrazloženje ovoga, za sada zapravo jedva čime opravdanog koraka, koje glasi da SDP “utvrđuje metode kojima će odgovoriti na izazove pred kojima se Hrvatska nalazi od prvog dana mandata nove Vlade”. Iz ovoga bi se moglo zaključiti da se SDP još uvijek ne samo nije pomirila s izbornim porazom nego da neizravno niti ne poštiva izborne rezultate, dijeleći naknadno lekciju hrvatskim biračima, kako su to samo mogli tako izabrati, kad eto, oni koje nisu izabrali, moraju od prvog dana mandata nove Vlade stupiti u akciju spašavanja Hrvatske od problema iz kojih je ona nije u stanju sama izvući.
No, lekcija biračima time još nije dovršena. Slijedom iste vijesti saznajemo da je predsjednik SDP-a Zoran Milanović, inače, kao što znamo, do sada bez ikakva značajnijeg političkog iskustva, obrazložio da “za svaku temu iz područja svakog resora ima po dvoje-troje ljudi koji su kompetentniji od HDZ-ovih ministara”! (Ovo vrijedi još jednom ponoviti: za svaku temu i iz svakog resora po dvoje-troje!) Pa da, kao nepristrani hrvatski rodoljubi, svi skupa ne zavapimo: Bože, kako su to ti hrvatski birači samo mogli biti tako glupi, a da to mnoštvo sposobnih i kompetentnih ljudi SDP-a nisu pravodobno prepoznali i, naravno, na izborima odgovarajuće nagradili? Ili bi se čitava ta stvar možda ipak mogla postaviti i nešto drukčije? Na primjer pitanjem, na koje to tako sposobne i kompetentne svoje ljude Milanović sada misli? Ako na one s kojima je izbornu kampanju vodio, svoje su mu mišljenje o njima birači jasno dali do znanja. A ako to nisu ti isti ljudi, nego neki drugi, zbog čega je u izbornu utrku upregnuo manje sposobne i manje kompetentne, ako je negdje u pozadini raspolagao s tolikim brojem posve sposobnih i posve kompetentnih?
Ne pada nam ni na kraj pameti “braniti” sadašnju hrvatsku Vladu niti od postojećih problema, a još manje od pogrešaka koje je pri njihovu rješavanju činila, koje čini i koje će možebitno i u buduće još činiti. (A koja to vlada na svijetu ne čini nikakve pogreške?). Ali napadati novu Vladu od prvog dana njezina mandata kako nije u stanju zemlju sama izvući iz problema, zar se svega toga nismo dosta naslušali u predizbornim floskulama i tih istih ljudi koji su izbore izgubili i koje hrvatskoj javnosti sada, post festum, SDP opet nudi kao sposobnije i kompetentnije od onih koje su birači izabrali? Ili bi se i ovdje stvari mogle postaviti i drukčije, pa namjeru SDP-a da formira “vladu u sjeni” ne pripisati nekoj njihovoj naivnoj želji za “igranjem vlasti” već jasnoj političkoj odluci da sadašnju hrvatsku Vladu na bilo koji način destabilizira, i – kao ono “okolo pa na mala vrata” – ipak što prije dođe na vlast! No, kako se od same pomisli na sve one pokušaje destabilizacije Hrvatske kroz njezinu burnu povijest grozimo, to smo skloni nadati se da ovaj SDP-ov pokušaj formiranja “vlade u sjeni” nije ništa drugo doli njihovo unutarstranačko nadmetanje frazama, za koje, ma kako inače već bile potrošene, pojedinci smatraju da bi im u tom njihovom nadmetanju za što bolje pozicije mogle pribaviti potrebne bodove. Ali, gospodo iz SDP-a, ne na štetu Hrvatske!
Marijan Karabin