By U subotu, 26. listopada 2013., u Spreitenbachu nedaleko Züricha, održana je druga po redu Slavonska večer. Gostovali su Najbolji hrvatski tamburaši (nekada poznati kao Zlatni dukati). Bila je to i ostat će noć za pamćenje, ne samo Slavoncima i njihovim snašama, bećarušama i bećarima, nego i svim ostalim gostima koji su odlučili provesti veselu večer uz tamburice, poskočice i uz pravi slavonski ugođaj od ića i pića.
Večer je počela pozdravom dobrodošlice Ivana Vukića, predsjednika udruge Slavonaca Zürich, te kako se i priliči, molitvom i himnom, nakon koje su tamburaši okitili uvod u fenomenalnu večer pjesmom “Sveto tlo Hrvatsko“. Nije više bilo bitno kuca li u njedrima srce slavonsko, dalmatinsko, istarsko, ličko ili neko treće – kucalo je srce hrvatsko. Upravo ta ljepota i želja da se sačuva identitet, kao i bogatstvo rodnog i kraja i zavičaja, bila je toliko upečatljiva u svim onim detaljima narodnih nošnji koje su gosti imali na sebi. Na diku i ponos svojim roditeljima su se posebno isticala djeca koja su rođena u Švicarskoj, no na sebi gizdavo nose sve one šlingeraje i oprave, koja govore o korjenima od kojih potječu i tko su.
Izvrsna organizacija i uigrani tim vrijednih organizatora, Slavonaca, napravili su pravu gozbu i fenomenalan štimung koji nije popuštao cijelu večer. Bila je to večer razdraganosti, veselja i smjeha, kroz pjesmu i fenomenalnu izvedbu Najboljih hrvatskih tamburaša. Dalo se je oduška i duši i tijelu – o nogama da se i ne govori. Daleko od rodnog kraja, ali s njim u srcu i s pjesmom do slijedećeg ponovnog susreta: „Inati se Slavonijo, ljepota nek tvoja boli, nema onog tko te ne zna, tko te ne zna a ne voli!!“
Željka Pelc Siroglavić
{gallery}foto/zabava/zabave/slavonska_vecer_2013/{/gallery}
