Biskup Križić u Einsiedelnu poručio mnoštvu: Čuvajte vjeru svojih djedova i vjera će čuvati vas!

EINSIEDELN – Dvodnevno hodočašće u Gospino svetište u Einsiedeln okupilo je u subotu i nedjelju, 10. i 11. lipnja 2017., više tisuća hrvatskih vjernika koji žive u Švicarskoj.

Pobožnost križnoga puta te svečana misna slavlja u Gospinoj bazilici predvodio je mons. Zdenko Križić, biskup gospićko-senjski. Ujedno je održao i namiljivo predavanje u nedjelju ujutro.

Penjući se uz Kalvariju vjernici svih hrvatskih misija čitali su razmatranja Kristova križnog puta, a u završnom obraćanju vjernicima na vrhu, ispod velikog križa, biskup je okupljenim vjernicima poručio kako je upravo taj križ do tada bio simbol prokletstva, a po onome koji je na njemu bio razapet, postaje predragocjenim znakom spasenja i nezaobilaznim putem čovjekova uspona prema nebu.  – Toliki su susreli Boga baš u patnji – rekao je biskup – baš tamo, gdje mi često puta mislimo da Boga uopće nema. Svoju završnu misao sažeo je u jednoj rečenici: – Ako čovjek izgubi sposobnost da pati, izgubio je i mogućnost da se u životu promijeni na bolje.

Subotnje misno slavlje u Gospinoj bazilici započelo je pozdravom fra Branka Radoša, koordinatora HKM u Švicarskoj. Zahvalio je i benediktinskoj zajednici koja već pola stoljeća pruža gostoprimstvo Hrvatima, a p. Lorenz Moser je u njihovo ime pozdravio hrvatsko mnoštvo i posebno biskupa Zdenka.

Sunčano nedjeljno juto započelo je predavanjem u velikoj samostanskoj dvorani na temu: Snaga kršćanske molitve i iskustvo Božje šutnje. Predavač, koga je kratko predstavio fra Ivan Prusina, govorio je o snazi molitve i spomenuo kako je Biblija prepuna primjera o snazi molitve, a i sam Isus nam govori o njenoj snazi, a i njegov život je vrlo jasna poruka – on koji je bio duhovno silno jak, imao je potrebu molitve. Molitvom je pripremao svoje djelovanje, a u najtežim trenucima njegova života molitva je bila snaga kojom se opirao različitim kušnjama. 

– Čuda se događaju kao posljedica molitve, molitva ima snagu da proizvodi čuda – rekao je govoreći o teškim situacijama, kada treba naći vremena za smirenje i molitvu, jer se kroz molitvu mijenjaju naša razmišljanja i ideje. Čovjek vjere je čovjek koji zna moliti i kad mu ništa ne treba, ali i kad je sve izgubio.

– Nama je teško razumjeti smisao patnje, ali patnja mora imati svoj smisao, pa zašto bi je Sin Božji prihvatio da nema smisla –  rekao je i dodao kako Bog ne daje uvijek ono što mi tražimo, već nekada daje ono što On misli da je nama najpotrebnije. 

Odgovarajući na pitanja iz publike (“zašto baš ja”, “zašto se to meni desilo”, “zašto moram patiti”…) rekao je kako je patnja sama u sebi misterij te opet ponovio kako je činjenica da je Isus patio odgovor da patnja ima svoje značenje. – To su teška pitanja, a odgovor je dao Isus svojom patnjom – zaključio je svoje predavanje biskup i dodao kako Bog ne kažnjava, već nas kažnjava naše zlo.

Središnja točka ovog hodočašća svakako je nedjeljno euharistijsko slavlje koje je predvodio biskup uz gotovo sve misionare iz Švicarske. Kao i prethodnog dana, sve nazočne, kojih je bilo znatno više, pozdravio je fra Branko Radoš. U svom pozdravnom govoru napomeno je da smo kao mali narod opstali prvenstveno ne svojom snagom, nego Božjom brigom. – Nit prema Bogu, koju nikada nismo prekidali, ostala je Blažena Djevica Marija – rekao je fra Branko i dodao kako danas ispunjavamo Marijina svetišta diljem svijeta,  pa i ovdje u Einsiedelnu. Istakao je kako posebnu zahvalnost dugujemo domaćinima, ocima benedktincima – koji otvaraju svoje srce i svoj dom da se možemo osjećati kao Božja Marijina djeca – te se nada da će im Bog ta dobročinstva stostruko uzvratiti.

– Za mnoge od vas je ovo susret sa sunarodnjacima i rodbinom – rekao je p. Lorenz Moser u svom pozdravnom govoru – ali ovdje se dešava i susret s Bogom.

U svojoj propovijedi biskup je govorio o vjeri i rekao kako ne možemo reći da su vjernici oni koji kažu da vjeruju “da nešto postoji”, ili oni koji vjeruju samo iz puke tradicije, jer su im roditelji i djedovi bili vjernici. Smatra da je takva vjera tek “u povojima”. – Vjera, da bi bila prava, mora biti iskustvo, ona mora biti osobna. Iz te se vjere onda rađaju velika djela.

Vidljivo ganut snagom vjere okupljenog mnoštva, biskup je poručio: – Svi mi u domovini molimo za vas, molimo da vas Bog sačuva u vjeri i u svijesti pripadnosti narodu iz kojeg ste nikli.

Poželio je da Hrvati u tuđini budu prepoznati poput one Hrvatice, koju je kao uzor vjernice opisao veliki Dante u svom besmrtnom djelu, a svoju propovijed je zaključio riječima: – Čuvajte vjeru svojih djedova i vjera će čuvati vas, gdje god vi bili!

Velikim zborom, sastavljenim od pjevača nekoliko misija, upravljala je Jasna Jegić, nova misijska suradnica u St. Gallenu, uz pratnju Ive Madune na velikim orguljama. Posebno dojmljivo bilo je njihovo pjevanje u nedjelju, kad ih je i bilo znatno više nego u subotu.

Napomenimo još na kraju da su u subotu prije križnoga puta i u nedjeljno jutro ispovjednici bili na raspolaganju svima željnima pomirenja s Bogom.

Naravno da ove fotografije i film ne mogu nadomjestiti tjelesnu i duhovnu prisutnost na hodočašću, ali ako iz bilo kojih razloga niste mogi sudjelovati, izdvojite nekoliko trenutaka i pogledajte priloženu galeriju i filmski zapis. U filmu možete pogledati i čuti najzanimljivije momente s križnog puta, predavanja i svetih misa te uživati u raskošnoj glazbi.

Ivan Ivić

{gallery}stories/foto/drustvo/misije/einsiedeln_2017/{/gallery}