By Moderan i održiv projekt izgradnje ekskluzivnog stambenog kompleksa i dviju takvih vila u Opatiji, Goldenberg projekt, realizirat će hrvatsko švicarski investori, prijatelji i poslovni partneri Martin Paurević i Agron Rexhaj.
Ovaj udruženi poslovni poduhvat iz St. Gallenskih tvrtki Alpen Arhitekten, LTS Invest u vlasništvu hrvatskog Švicarca Martina Paurevića i Arex Immobilien, u vlasništvu renomiranog švicarskog građevinskog developera Agrona Rexhaja, te partnerske tvrtke Goldenberg Real Estate osnovane samo za izvedbu opatijskog projekta, vrijedan je ukupno 14 milijuna eura.
Martin Paurević, Hrvat iz Bosne i Hercegovine, je u Švicarsku stigao s deset godina na početku rata. Školovao se i stekao dvije master diplome, jednu iz financija, a drugu iz upravljanja nekretninama, te Švicarsku voli koliko i Hrvatsku. Kaže da ga s BiH ne veže više ništa dok ga za Hrvatsku veže ljubav i obitelj koja sad živi u Rijeci.
Nakon sveučilišne diplome najprije počinje raditi za Agrona Rexhaja, poznatog i švicarskog građevinskog developera, odnosno njegovu tvrtku Arex Immobilien, da bi se prije 15 godina osamostalio te su postali poslovni partneri.
“Osim zajedničkog poslovnog iskustva i znanja, Agrona i mene veže ljubav prema Hrvatskoj. Iako se meni više sviđa Istra, Agron je neprikosnoveni ljubitelj Dalmacije. Posebno južne.“, kaže Paurević.
Ovakvo nešto ne može biti ništa do savršen povod za razgovor s ovim poslovnim dvojcem. Iako smo malo oduljili razgovor, toliko je zanimljivosti da smo odlučili priuštiti sebi i čitateljima taj luksuz.
Oni će u nastavku otkriti više o svom trenutačnom pojektu u Hrvatskoj. No, doznali smo i zašto im je Hrvatska toliko posebna, zašto su neki hrvatski projekti na čekanju iako bi odmah mogli zgrnuti profit. Rekli su nam i što misle da je budućnost hrvatske obale.
Hrvati.ch: Možete li nam nešto više reći o projektu u Opatiji?
Paurević: Riječ je o stambenom kompleksu s 15 super modernih i luksuznih stanova veličine od 60 kvadrata pa do 220 kvadrata, šest bazena i dvije vile na dvije lokacije u Opatiji. Stanovi, smješteni odmah iza opatijskog hotela Adriatic vrijedni su 12 milijuna eura dok su još dvije vile, koji će se nalaziti u naselju Pobri između Matulja i Opatije, vrijedne dva milijuna eura. Svi stanovi su pogodni za komercijalnu djelatnost te dolaze s pripadajućim podzemnim garažama, neobiöno velikim podrumskim prostorijama te s prostorijom za teretanu.
Hrvati.ch: Kad započinje gradnja i koliko će takvi stanovi koštati?
Paurević: Nadamo se već u proljeće 2024. godine. Počeli bismo i ranije, ali već dvije godine čekamo dozvole. Ipak, optimistični smo jer nam je obećano da ćemo dozvole dobiti još do kraja ove godine. Ako će sve ići prema planovima, gradnja će biti finalizirana u ljeto 2025.. Nisam siguran koliko je dobro govoriti o cijenama.
Hrvati.ch: Ipak, je li riječ o švicarskim i hrvatskim cijenama?
Paurević: Najveći stan od 240 četvornih metara koštat će preko dva milijuna eura, a za najmanji stan od oko 60 kvadrata biti će potrebno izdvojiti nešto ispod 400 tisuća eura.
Hrvati.ch: Jeste li vi odgovorni za arhitektonsko rješenje?
Paurević: Kao i u svakom dijelu našeg poslovanja, odlučili smo se za održiv i odgovoran način poslovanja. Stoga smo unajmili lokalni, opatijski, arhitektonski ured AD Gallery koji će sve dovesti do faze dobivanja dozvole. Naši, da to tako kažemo, zahtjevi su bili da sve bude projektirano tako da sve građevine mogu biti potpuno održivo izgrađene i da su modernog, europskog dizajna. Podrazumijeva to i da se potpuno uklapaju u vizure lokacije te da nikako ne narušavaju ljepotu prostora.
Hrvati.ch: Što konkretno znači održivost gradnje?
Paurević: Znači što i inače. Odnosi se to na korištenje najboljih i ekološki prihvatljivih materijala. Također, i da unatoč velikim prozorima i terasama sve na kraju bude u visokom A energetskom standardu. Zato će se u sve objekte ugraditi toplinske pumpe te solarni paneli.
Hrvati.ch: Osim sa izdavanjem građevinskih dozvola, jeste li se susreli s nekim preprekama pri realizaciji ovog projekta?
Paurević: Ne bih rekao da su dozvole prepreke jer je to u Hrvatskoj naprosto tako. Eventualno, problem bi mogao biti pronalazak izvođača radova. Ne samo da u Hrvatskoj kronično nedostaje građevinara, nego moramo pronaći i kvalitetne izvođače.
Ipak, radimo na tome i već smo u kontaktu s nekima koji su u mogućnosti izvesti sve radove prema našim zahtjevima i standardima te s dogovorom “ključ u ruke“. No, za potpisivanje ugovora ipak moramo pričekati dozvole.
Hrvati.ch: A kako ćete prodavati te stanove i vile?
Paurević: Nismo još posve sigurni, ali nadamo se da ćemo pronaći kvalitetnog lokalnog partnera. Svakako ćemo i za švicarsko tržište imati još jednog prodajnog partnera, posebice u smislu financiranja odnosno izdavanja hipotekarnih kredita.
Hrvati.ch: Planirate li još neke investicije u Hrvatsku?
Paurević: Tko zna. Šalim se. Možemo reći da je Opatija, ustvari, naš treći projekt u Hrvatskoj. Agron je već sedam godinavlasnikprekrasnog komada zemlje pored Bola na Braču bez jasnih vizija što bi s tom zemljom. Tu je i jedan projekt u centru Splita.
Hrvati.ch: Kad kažete da je to treći projekt. Što se dogodilo s ta dva prethodna?
Rexhaj: Konkretno, za Brač smo već imali gotov projekt, ali nam naprosto nije sjeo. Arhitekt iz Beča je kreirao projekt izgradnje 27 apartmana, ali mi je sve u meni govorilo da to nije pravo rješenje. Taj komad zemlje je naprosto toliko prekrasan da se nikako nisam mogao natjerati na realizaciju. Za takav komad raja potrebno je drukčije rješenje. Kakvo, još ne znam. Ali znam da je bolje ne graditi nego pokvariti takvu ljepotu. Prilika za kupnju takvog zemljišta, pored mora, u najljepšoj zemlji na svijetu, se pruža samo jednom u životu.
Hrvati.ch: Do kad ćete čekati s bračkim projektom i što je sa splitskim projektom?
Rexhaj: Treba pričekati i vidjeti u kojem smjeru će se Bol i Brač, Split i Dalmacija općenito razvijati.
Kad sam bio mlađi htio sam samo nešto graditi, ali danas mi je iznimno drago što smo odlučili čekati. Mislim da apartmani nisu i ne smiju biti budućnost Hrvatske i njezinog turizma i razvoja. Hrvatska je posebna i meni najljepša zemlja. Proputovao sam cijeli svijet i samo u Hrvatskoj je moguće s brodom doći u malo mjesto i osjetiti ga.
Ta ljepota, te starinske kuće, pružaju mi neopisivu radost. Hrvatsku obalu upravo posjećuješ zbog te jedinstvenosti, da dobiješ taj osjećaj ljepote gdje se nigdje drugo ne može dobiti.
Hrvati.ch: Ipak, morate potvrditi da se obala od završetka rata značajno izgradila.
Rexhaj: Mislim da ovakva apartmanizacija i veliki hotelski kompleksi ne smiju biti hrvatska budućnost. Za takav doživljaj ideš u Dubai. Osim toga, nitko iz novih generacija ne želi provesti odmor doručkujući s 300 ili 400 drugih ljudi. Naprosto to nije budućnost hrvatskog turizma. Nažalost, mi nismo prava generacija koja bi trebala mijenjati to mjesto. Možda naša djeca ili čak naši unuci će moći pronaći održivu viziju i u skladu s njom graditi. Mi to nismo. Bolje je ne graditi i ne uništavati to blago. Barem mi tako savjest nalaže.
Hrvati.ch: A Split?
Rexhaj: I sa Splitom smo odlučili čekati. U centru Splita smo htjeli razviti stambeni projekt s 200 stanova, ali smo odlučili pričekati jer mislim da naš projekt nije pravo rješenje za to mjesto. Jug Hrvatske bi zaista trebao biti vrlo oprezan sa izgradnjom bez prave strategije. Dalmaciji ne trebaju betonski kavezi. Hrvatskoj se događa ono što se dogodilo južnoj Španjolskoj, recimo Marbelli prije 20 godina.
Hrvati.ch: Koliko ste projekata realizirali u Švicarskoj i koji je bio najvrijedniji?
Paurević: Zajednički smo realizirali deset projekata, ali Agronove brojke su puno veće. Većina ih se odnosi na izgradnju stambenih zgrada, ali relativno nedavno smo se odlučili i za komercijalne nekretnine. Posljednje takve bile su uredski prostori u Sirnachu veličine od preko šest tisuća kvadrata. Naš najvrijedniji projekt je Starački dom u Uzwilu vrijedan nešto više od 50 milijuna švicarskih franaka.
Hrvati.ch: Zašto ste se odlučili za investiranje u Hrvatsku?
Paurević: Iako zvuči kao kliše, ali iz ljubavi prema Hrvatskoj. Sigurno ne samo iz financijskih razloga jer u Švicarskoj možemo zaraditi više. Hrvatska je, ustvari, moja domovina, a Agronu je to najljepša zemlja na svijetu. Imamo više prilika ići u Hrvatsku kad tamo imamo posla. Također, htjeli smo pokazati i dokazati što se sve može sa znanjem stečenim u Švicarskoj.
Hrvati.ch: Po čemu se razlikuje poslovanje u Hrvatskoj i Švicarskoj?
Paurević: Neusporedive su te dvije poslovne situacije. Ali, da moram nešto reći, rekao bih da je u Hrvatskoj stresno tražiti radnu snagu odnosno izvođače radova dok je u Švicarskoj to potpuno drukčije. Ovdje radimo više od 15 godina i imamo već provjerene poslovne partnere s kojima se, prirodno, nastavlja suradnja. Ovdje je razina ta puno profesionalnija.
Hrvati.ch: Kako mislite da su situacije neusporedive?
Paurević: Švicarska je druga dimenzija u svakom pogledu. Počevši od birokracije pa do svega ostaloga. U Opatiji su, primjerice, samo dvije osobe zadužene za izdavanje građevinskih dozvola za cijelo područje pa stoga valjda i mi tako dugo čekamo. Također, ovdje je poslovna stvarnost takva da ako klijentu ne pružiš najbolju kvalitetu, na ovom tržištu nećeš preživjeti.
Hrvati.ch: Kako to izgleda u Švicarskoj?
Paurević: Najbolje u Švicarskoj jest, što nikad ne bi mijenjao, sigurnost u svakom pogledu. Sve je perfektno posloženo i sve funkcionira. Počevši od posla do svakodnevnog života. Iako se moraš više dokazati nego netko domaći, radom i trudom možeš puno postići. Pa pogledajmo samo infrastrukturu. Tu je i ta usađena odgovornost ljudi. Nisu aljkavi pa se posao uvijek dobro odradi u svakom segmentu.
Hrvati.ch: Možete li navesti neki primjer te švicarske funkcionalnosti?
Paurević: Primjerice, sustav kanalizacije. Svaki šaht ima svoj broj i kad nazoveš općinu, službenica će ti odmah reći sve o tom šahtu. Od toga gdje voda ulazi i izlazi i čemu on služi. Baš sve informacije.
Često se šalimo, ali i kad me posjete rođaci iz Hrvatske kažu da čak i kruške rastu pod wasser vagom koliko je sve posloženo. S obzirom na to da sam perfekcionist, to mi savršeno odgovara.
Hrvati.ch: Možete li nešto više reći o toj kvaliteti gradnje?
Paurević: Gradnja mora biti održiva i ekološka. Iznimno je bitno da i krajnji kupac u budućnosti ima što manje troškove. Tako su plin i ulje kao goriva za grijanje u Švicarskoj potpuno irelevantni, apsolutno su stvar prošlosti. Dakle, i popratni troškovi (Nebenkosten) za klijenta moraju u budućnosti biti niži. Ali Agronovo područje su građenje i materijali.
Rexhaj: U Švicarskoj su standardi već usklađeni s održivom i ekološkom gradnjom, ali moramo računati s tim da će se dosta toga promijeniti u bližoj budućnosti. U građevinarstvu će se tijekom sljedećih deset godina zakoni dodatno promijeniti u smjeru održivosti i ekološke prihvatljivosti materijala. Primjerice, u proizvodnji betona se koristi puno ugljičnog dioksida (CO2), a to, na sreću, više neće biti moguće.
Hrvati.ch: Što prvo napravite kad dođete u Hrvatsku?
Paurević: Odem u svoju konobu u okolici Rijeke, upalim vatru i glazbu. Jako volim slušati Olivera, klapu Intrade i Tompsona. Unatoč kontroverznosti, smatram da se Tompsonove vrijednosti: vjera, ljubav i Domovina, podudaraju s mojima.
Potom se družim sa stričevima koji su bili u ratu pa me za Hrvatsku još više veže i ta zahvalnost prema njihovoj žrtvi.
Hrvati.ch: Na početku ste rekli da se Vama više sviđa Istra, a Agronu Dalmacija. Postoje li neki posebni razlozi za to?
Rexhaj: Bio sam svugdje u svijetu, a i Hrvatsku sam obišao od Slavonije i Zagreba pa sam s brodom bio u skoro svakom mjestu od Vrsara do Dubrovnika. Stoga tvrdim da je Dalmacija neobrađeni dijamant svijeta.
Recimo, Korčula je jedno od najljepših mjesta na svijetu. Kad se pogleda realno, nije za izgradnju hotela, a nije ni za apartmane. Treba je sačuvati upravo ovakvu kakva jest jer je sad najljepša.
Paurević: I ja sam proputovao Hrvatsku uzduž i poprijeko, ali Istra mi je daleko najljepša i najbolja jer nudi puno više od samog mora i sunca. Hoteli su vrhunski kao i usluga, infrastruktura i hrana.
Hrvati.ch: Što biste istaknuli kao najljepše u Vašem poslu?
Paurević: Najljepši doživljaj u poslu je zahvalnost klijenta kad mu predaš ključ u ruke. Jako volim taj osjećaj njihovog zadovoljstva i to da nakon proteka više godina možeš s klijentom sjesti na kavu čista obraza. Naime, kao i svugdje u svijetu, svaka kupnja stana je i u Švicarskoj najveća investicija nekog pojedinca u životu. Posebice u Švicarskoj gdje i najmanji stan već košta milijun franaka, a ti si taj koji je tom čovjeku pružio vrijednost i sigurnost u tim okolnostima.
To želimo i to ćemo pokazati i s našim projektima u Hrvatskoj.
