By Izdavačka kuća Despot Infinitus nedavno je izdala knjigu Maria (Marijana) Bašića “Tonić i njegov zapadni grijeh”, povijesno-pravnu analizu jedne smrtne kazne izrečene 19-godišnjem Antonu Staraj-Toniću iz sela Dolenja Vas, Istra, davne 1951. godine.
Bio je protivnik komunističkoga režima, antifašist, netko koga nije lako smjestiti u okvire koje jednoumlje toliko voli. Borio se na svoj način protiv nepravilnosti i nepravde koja se nanosila stanovnicima poratne Istre tijekom izgradnje željezničke pruge Lupoglav – Štalije od 1948. do 1951. godine. Tipično komunistički, navodno dobrovoljne radne akcije na izgradnji besmislene pruge Lupoglav – Štalije bile su popraćene nasiljem, prisilama, pa čak i ubojstvima – dobrovoljan rad na način komunističke partije. Stariji stanovnici Istre i okolice i danas se sjećaju te „dobrovoljnosti”.
Kao da rat nije bio dovoljan, u takvu je poslijeratnom okruženju rasla istarska mladež. Nisu sačuvana pisma koja se spominju u optužnicama, a iz kojih bi se možda mogle iščitati Starajeve vizije o budućnosti, međutim, iz kaznenih djela koja mu se pripisuju jasno se nazire snažan karakter i volja da unatoč mladenačkoj dobi predvodi ljude i bori se protiv komunističkoga režima. Zato je u konačnici morao umrijeti – fizički, ali i kao potencijalni uzor.
Stariji naraštaji ne žele otvarati stare rane, a dio dokumentacije, koji bi osvijetlio lik ovoga mladog buntovnika, odavno je zametnut ili možda uništen. Srećom, ostale su priče ljudi, sudske presude i žalbe na njih, koje u ovome naročitom slučaju nude sažetu cjelinu dovoljnu za rekonstrukciju ovoga iznimno zanimljivog slučaja.
Analiza obuhvaća dva sudska predmeta vezana uz Staraja: u prvome se sudionici, odnosno „pomagači” u ubojstvu, osuđuju za djelatnost „protiv naroda i države“, a u drugome se glavnomu protagonistu, da ne bi dobio aureolu junaka i borca na strani potlačenih, sudi isključivo „za teška razbojstva i ubojstva”. Suci su korumpirani, svjedoci premlaćivani, dokumenti krivotvoreni… Diktatura u svojoj najplodotvornijoj raboti. Ovdje su izneseni svi podatci do kojih se danas moglo doći, a prosudite sami: Je li Tonić bio zločinac ili borac za dostojanstvo Istre?
Knjiga se može naručiti na ovoj adresi:
http://despot-infinitus.com/nova-knjiga-tonic-i-njegov-zapadni-grijeh/
Autor Mario Marijan Bašić, koji već dugo živi u Finskoj o samoj knjizi kaže sljedeće:
Riječ je o dokumentiranoj priči (na 344 str.) proživljenoj tijekom 1949. – 1952.. Tu su dva sudska procesa: jedna smrtna kazna (izrečena 20.11.1951.), osam zatvorskih kazni od 15 do 2 godine, jedna uvjetna 6/1 g. kazna gotovo gluhom čovjeku i jedna 6-mjesečna (izrečene 17.3.1951.).
U slučaju jedne žrtve prva dosuđena kazna u visini od 15 godina (stvorena predstava da je i ta trebala biti smrtna ali je sudac ipak našao neke olakotne okolnosti, na prvom ponovljenom suđenju dobiva samo 8 mjesci (bilo je i poštenih / hrabrih sudaca), na drugom ponovljenom i završnom dobio je 8 godina strogog zatvora s prisilnim radom. Protagonist Tonić je ubio organizacijskog sekretara OK KPH Kotara Pazin i tri milicajca.
Čuo sam tu nepotpunu priču od pokojne majke jedne jesenje nedjelje 1956. godine na putu u župnu crkvu u Dolenjoj Vasi (Istra). Bila je nedjelja, išlo se na večernju.
Pred nekoliko godina sam umirovljen, duge finske zime, vremena na pretek i odlučih se baviti istraživanjem rijetkih sudbina (npr. Huda jama, esej na engleskom i hrvatskom) i pisanjem te tako obnoviti svoj materinji jezik u čijem stalnom dometu nisam od 1965. godine. U ovom naročitom slučaju ispravljam i naše seoske percepcije o mladom suseljanu, koji je strijeljan u Rijeci samo mjesec dana nakon navršene 19-te godine (26.1.1952.).
U monografiji analiziram prikupljenu dokumentaciju (hrvatsku i savezničku) i legende. Optužnicu pronalazim u Nacionalnom arhivu SAD-a, a ne u pismohrani Županijskog suda u Rijeci. Nešto u Trstu i Ljubljani, nešto i u Beogradu. Državni arhiv u Zagrebu pomaže mi dobiti žalidbenu dokumentaciju poslanu Vrhovnom sudu NRH, u Kanadi i Lovranu pronalazim rijetke živuće svjedoke (oba 86 g.).
U pronalaženju nekih svjedoka (Tomišića i Ritoše) pomogao mi je naš boljunski intelektualac Vinko Buretić. U arhivu MUP-a ne postoje potvrde o njegovom strijeljanju, ali dobijam smrtovnicu iz Pazina koja obara tvrdnje o nagodbi sa Udbom. Sud ga je osudio kao razbojnika i ubojicu. Monografija obara presude i dokazuje da je riječ o političkom slučaju.
U pogovoru knjige šaljem poruku pomirenja. Knjiga je jednako zanimljiva Hrvatima iz kontinentalnog dijela Hrvatske kao i onima iz Istre.
Poveznica: http://despot-infinitus.com
Prodaja: http://mojaknjizara.hr/proizvod/tonic-i-njegov-zapadni-grijeh/
